Lažni pogledi kroz lažne trepavice ispod lažnih obrva. Lažne naočari bez dioptrije. Laž u tanjiru, laž u tableti, laž da se popije. Laž sa visine ne može da se pobije. Lažni popovi, lažni Popović, Hadži-Popović, Lažić-Popović. Pop-Lažić.
- Lažne mantije?
- Ma ajte, man’te me!
Lažne tetovaže. Tetovaža da se slaže. Lažni stisak ruke, lažni stisak šake na kraju lažne partije. Pun lažnih noktiju. Lažni nokti i na nogama. Lažni sportisti na lažnim drogama.
Lažni osmeh pun lažnih zuba. Laž koja nije skupa. Zemlja nije lopta, Zemlja je ploča, Zemlja je kupa. Laž koja nije gruba. Meka laž. Šarena laž. Šarena laža. Bela laž. Bela Hamvaš.
- Odakle on, aman?
Prvo jutro me je probudila pesma crnaca. Tužna pesma. Crnorizi bluz. Crna pesma. Zvuk zvona sa tornja prodirao je kroz otvorena vrata terase na kojima se lagana zavesa njihala u ritmu naleta vetra. Jugozapad vani. Severoistok unutra. Ritam sekcija - vetar, melodija - zvona, glasovi - crnorizo bratstvo.
Bila je nedelja.
Ležao sam u krevetu kao mrtav. Leđa na dušeku, čist čaršav, glava na jastuku, čista jastučnica, ruke uz telo. Odsutan pogled u tavanicu popunjenu lamperijom. Kao na odru. Jedan život je gotov, počinje zagrobni, srazmerno kraći i lepši. Blagog osmeha na usnama jer ne može ovo letovanje biti toliko loše. Kada si već mrtav ništa ne može biti toliko loše. Opušten sam, kao pre nego li nastupi rigor mortis. Razmatram da li da ustanem ili da prvo pogledam poruku na telefonu. Ponuda roaming tarife. Ignorišem. Kucam prijateljici, pre nego li besplatni komšijski wi-fi signal odumre, poruku: Bon voyage i u nastavku kačim poster filma Back To The Future... Srećan put natrag u budućnost. Ona se iz smrti vraća u Švajcarsku. Bila je na letovanju u rodnom kraju, obišla groblja, pričala sa mrtvima, zapalila sveće. Zapalila je i svećice. Iste je i ugasila. Bolje bi joj bilo da je poželela da se ne vrati iz Ženeve, sem na letovanja. Ipak, njen život još nije potvrđen. Pa opet, ako ti je sudbina da budeš mrtav, bolje biti mrtav na Ženevskom jezeru.
EGIPATSKA KNJIGA POLUMRTVIH
Sam pravim svoju istoriju, pakao u koji sam pao
Nil u koji sam stao sa betonskim cipelama tradicije
i olovnim ordenjem mrtvih i zaboravljenih
nazdravljam bolesnim i isceđenim
gorko i ljuto, nikad nećemo prevazići žuč
Autobus na naftu boje hepatitisa, ce
uskoro odlazi za Surčin
ponekad se pokašto i kurčim, bre
i teatralan sam, veličanstveno
izgledam kao onaj Turčin
glavom i bradom otpučim komad Zida plača
nekada su reči bile ubojitije od mača
a danas su pitome kao kakva mačka
pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka
ZALAZAK SUNCA IZNAD BEŽANIJSKOG GROBLJA
Retko biran, dalek put
zaboravio sam kako zvuče talasi
kojima se prepuštaš
ne čekaj me
Drugačiji svet leži iza žice, zida, rešetki
provlači se do mene, uvlači se u oglav
kao maestral
ne čekaj me
Zaboravio sam svoj gnev, pomiren
odlazim bez vetra pod krilom, kasom
ne čekaj me
nestajem
Postoji mesto, koje prizivam
gde su dani duži, gde me tama neće naći
Sve u meni vuče me daleko odavde
sve što želim ni vreme ne može da ispuni
propadam kroz atmosferu
gubim se
Zbogom prijatelji
VREMENA DIVLJAJU
Možda shvatim zašto
možda samo napravim retorički kompromis
jer dosta mi je nasilja
dosta mi je tiranije
jebeš strane
hoću do Zane
hoću do Tirane
Možda je sve ovo jedna velika konfuzija
iluzija, kontuzija
vremena divljaju
tirani su birani
hoću u velikom broju
da odemo u Kroju
na vrh kule da pobodemo zavesu
Do you like our minister?
Is it artificial?
Of course it is.
Must be expensive?
Very...
I'm Ana.
Deckard.
- Slušaj, ja uopšte ne mogu da budem zadovoljan kuda ova država ide… Ne znam, mislim, to je manje-više ono što sam napisao u svojoj priči… Vlada, ova vlada koja srlja negde unapred, ne znaju ni oni kuda, ona, ona je namazana, prevarantska, puna je lažova, secikesa i derikoža… Oni su deo sistema, ili bolje reći antisistema, u koji niko normalan ne može da poveruje. Ja lično im ništa ne verujem. Ako kažu da je noć ja moram da izađem na terasu da proverim…
- A od kada pišeš?
- Ponovi mi?
- Od kada pišeš?