ožiljno tkivo
 
 
Mislio je da zna sve. Sarkastičan bez jasnog povoda. Valjda godine. Mislio je da može iste fore da prosipa u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Zatvori oči i poljubiću te. I ona zatvori. Posle pet sekundi ga odgurne od sebe i prilepi uza zid, snažna Sarajka sa špicastim brushalterom. Da se ti nisi zaljubio u sebe, preko mene? Poliže mu srce i udahne njegov vazduh. On se okrene i izađe iz sobe.
 
Promeni fakultet.
 
 
 
 

          A kako bi bilo da počneš da mi gradiš pijedestal, ono baza, stub, stajalište, busa 36? Kada ga skucaš parkiraj ispod koša da mogu da zakucam. Reci mi da sam ekstraordinarna, kao Ekstra Nena koja ordinira i obećavam da ću ekstrahovati iz tebe sve, ostaće ti dinar. Ponudi mi sve svoje savete, krunski, prosvetni i fiskalni i napraviću od njih salvete kraj čaša, čuješ li me Saša!? Svo tvoje iskustvo isuči i onda mi se smuči. Ne volim kad te vidim da plačeš u kuhinji ali mi je OK ako plačeš na placu, Alexanderplatzu. Da li ja, ti, bilo ko za to prima platu? Sviđaš mi se dok te prezirem, diljem Zire, tamo sretnem i Anu a ona mi kaže nešto kao: Biće težak meč! Teška si ti mečka u tom Leksusu i vodila bih te po vašarima, lupala po pleksusu, kada bi bio vaška. Ti vaška. Ja Saška. Ti si karan. Ko je od nas dvoje stvaran? Ti si stvoren i to je tvoj limit. Ograničen bičem. Ne, ja ne vičem. ZAKLOPI! Zajedno za Zaklopaču! Orlovaču! Ti nećeš biti nad mojim odrom, kao došao bi potopljenim brodom? Ne verujem ti ni kad u podne kažeš da je napolju dan, odem do prozora da proverim. Provirim da se smirim i onda pirim. To ne znači da palim iako bih zapalila. Blago vetru on stalno duva. Dunav se prosipa pod mostom i odlazi ni u Rumuniju ni u Bugarsku, donosi debla iz Austro-Ugarske. Nije iz Austro-Ugarsku.

 

Volim kblo 70 Yu Biznis Centar
odatle uvek odem kući sretan
bilo da je u pitanju električna četka
ili japanska lepeza
sve što imam imam od Kineza

Roze i zeleno odelo Deda Mraza
za hodnik i kupatilo poliester staza
svetla za biciklu i papuče na štiklu
torba mi je puna puca kao Linas Kleiza
nakrcana stvarima što ima kod Kineza


 

Istanjio sam se

na najtanjim mestima stvari prvo pucaju

pucaju li ljudi

ha pucaju li ljudi

pucaju kontinenti a neće jednostavne kožne vreće pune složenih krhkih kostiju

pitaj starca Sueca

tanana je razlika između slepca i sveca

 
Znam odakle sam krenuo, krenuo sam od kuće
idem na Orlovaču, polje maslačaka čeka svoje parcelisanje
platio sam grobno mesto za moje junake, Dadu i Nidžu, za deset godina
pitam, može li za nekoliko vekova unapred, blagajnik se napravi mutav,
izgleda da će zemlju hraniti kostima, na račun države, 
to sam prećutao, nepravda,
ali bez brige sam
 
 
 
2018-12-25 17:48:17
Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

MEĐUSPRAT

horheakimov RSS / 25.12.2018. u 18:48

Zarđali skalpel seče sunce, ostavlja taman, crvenkast trag, na nebu. Pijem kafu za poneti. Meni se ovo ne dešava. Kamere za nadgledanje me prate. Zujanje se pojačava. Čujem dozivanja. Pritisak u ušima. Klupi nedostaje daska. Sedim preko puta. Žmurim, suze mi pune oči. Padaju na vrele obraze. Hladnoća čini da bole.

            Vetar je oduvao oblake s neba. Mesec i zvezde su plavi. Prave pustinju, zimu, severni pol.

            Ogledalo kom najviše verujem je prazno, slomljeno, zamagljeno. Vid mi se muti kada ustanem. Nije mi jasno šta se dešava

 

Kada sam seo za kompjuter, već je bila prošla ponoć. To znači da je na snazi jeftina struja. Tek što sam seo, ustao sam da uključim peći. Zima još nije kalendarski gotova, bolje nek je toplo. Onaj mali što čita struju još nije dolazio, iako je treći. Sumnjam da će doći u subotu. EPS ne može da se pomiri sa činjenicom da februar ima tri dana manje od januara i marta, i da, i pored jakih mrazeva i velike potrošnje, neka domaćinstva neće uspeti da ulete u crvenu tarifu. Zato odlažu čitanje, evo u mom slučaju do ponedeljka, petog, i nadaju se da će da ućare. Nije to mnogo u relativnom iznosu, ali ako se pretpostavi da su tako preveslali više hiljada onih koji redovno plaćaju, nakupi se koji milion.

 

Autobus na naftu boje hepatitisa, ce

uskoro odlazi za Surčin

ponekad se pokašto i kurčim, bre

i teatralan sam, veličanstveno

izgledam kao onaj Turčin

glavom i bradom otpučim komad Zida plača

nekada su reči bile ubojitije od mača

a danas su pitome kao kakva mačka

pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka

 

drogiranje je bolje u društvu


            Ima li šta logičnije nego da nabaviš dosta psihoaktivnih supstanci onog dana kada si dao otkaz? Znam sebe, slab sam. Malo esida, pečurka ili dve i ket trave. Zvuči kao veganska salata. Prestao sam da jedem sisare. Ništa od astralnog putovanja. Osećao sam se kao da me je neko prebio i da sam se pri tom još upišao u gaće od batina.

 

 

Dosadne mašine kvare san. Zaboravio sam da isključim sve uređaje sa lampicama koje svetle u mraku. Po danu ih ne primećujem. Probudim se pravo u Berserk. TV monitor je takođe ostao uključen. Iggy Pop priča na snimku koji se vrti na magnetofonu. Magnetne trake su sada vintage. Dvadeset četiri časa materijala stane na par, ceo jedan dan, nečiji ceo život.

Drugi monitor, Traci Lords, freez frame.

Jednom sam video otvoren tank sa tečnim azotom.

Dao sam sebi rok, autorok, da uradim sve što je neophodno da vidim i San Pedro, LA.

Treći monitor: San Francisco 49ers vs. Green Bay Packers, utakmica za titulu, prva četvrtina.

Vidim da se nije razdanilo.

Padavine.

Vreme je pada. Padaju magla, kiša, susnežica i sneg. Pada i mrak. In real time.

Nisam Mojsije da razdvojim more. Ja sam Mojsije koji u jednoj ruci drži magnum a u drugoj kozu. Ne mogu a da ne sažmem skoro pola izrečenih zapovesti u samo jednu. Ne oduzimaj. Ne kradi, ne poželi (da oduzmeš) tuđe, ne oduzimaj tuđu ženu, ne oduzimaj život. Na jednom zidu je jednom pisalo: Mudrost stvaranja sabira se oduzimanjem. Nisam siguran da li je taj zid srušen.

 

horheakimov

horheakimov
Datum rоđenja:  19.07.1981 Pol:  Muški Član od:  14.03.2012 VIP izbora:  10 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana