Ili predvečerje.
Spavala sam prilično mirno.Tada. Mada... ja uvek spavam mirno.
+ kako mi je Vuk Jeremić upropastio dan i blog
Bio jednom jedan blog:
Inače nemam ništa protiv golišavosti. Naprotiv. I beskrajno mi je smešno i žalosno što su novine taj termin gurnule u prvi plan, kao da je to najbitnije... Kam diplome, preporuke, iskustvo... Nego šta sam ono htela da kažem...
I da li je to uopšte pravo pitanje?
Već nekoliko dana pokušavam da nađem vremena i da smislim odakle da počnem priču o tom mestu.
Preko sedam brda i sedam mora i sedam gora bio jednom jedan bioskop. Imao je baštu. Kuću je delio sa Gradskim pozorištem. Bašta je bila samo njegova. Nekad pre mnogo godina bašta je služila za letnje projekcije, a onda i kao klub mladih, za koncerte, festivale i sl. .. No ovo nije dobar početak jer nije u pitanju bajka.
Da probamo ovako... Sećam se letnjeg pljuska koji nas je uhvatio, mene i ćaleta, tj. dok smo žurili da pogledamo neku komediju sa But Spencer-om i Terence Hill-om. Pa onda projekcija Doors-a koju smo devedeset i neke odgledali dva put sedeći u zimskim jaknama. Moj sedamnaesti rođendan, Kad bi... festival i mi, odlični đaci, društvo dobrih devojčica koje su te večeri .. Bile smo dobre. No, da se ne uplićem previše u svoja sećanja, jer danas sam pročitala nečija, veoma slična i sasvim su dovoljna za jedan blog.
Moj gost autor je dokona popadija, a ovo je njena:
...imenice ženskog roda.
(Juče)
Baš žučna rasprava na poslu.. Ume to kod nas da bude. Puna kancelarija mladog i vatrenog sveta. ;) Što više posla, to smo raspoloženiji za diskusije. A različiti... različitiji teško da možemo biti.
Pre nešto manje od četiri godine vratila sam na blog posle malo duže pauze zaista duboko pomerena serijom Krugolinnih tekstova koji su već "lektira" ovog bloga. O onome što je usledilo, akciji i reakciji, mnogo je rečeno. Kako sam nedavno imala prilike da se vratim na mesto dešavanja najsrećnijeg događaja u životu svake žene, imala sam prilike i da uporedim je li se nešto u međuvremenu promenilo. Malo. Ili nije uopšte. Samo sam ja otišla spremnija, manje ranjiva, sposobnija da se oslonim isključivo na sebe (govorim naravno o posleporođajnim danima u porodilištu). No, tema ovog teksta biće starija.
For it shows things that were, and things that are, things that yet may be. But which it is that he sees, even the wisest cannot always tell.
Galadriela
Ima prijateljstava na prvi pogled, na prvi pozdrav, prvu razmenjenu reč i pogled. Ima i onih za koje je izgledalo da ih nikada biti neće.