Predveče, umesto da nastavimo svoj put ka Gretni, odlučili smo da se zadržimo u kući Dagijevog strica Garija. On nije želeo da nam dopusti da vozimo po mraku, pa smo u njegovom domu – tako je zapovedio! – morali da ostanemo i prespavamo. Meni se dopala ideja, nisam bio siguran za Dagija.
Čim je pala noć, Gari se poput uplašene životinje uvukao u svoje sklonište, u dnevnu sobu velike kuće. Sve nas je pozvao da mu se pridružimo, i uživamo uz viski i televiziju. Mali Tom je bio u svojoj sobi na spratu. Dagi i gospodin Meknif su prihvatili Garijev poziv, dok sam ja više
Sećam se, govorila mi je majka, mislim. Opisivala je kako je otac izgledao i sve je rukama crtala po vazduhu. Onda je pokazala prstom u njegovom pravcu, a ja sam gledao u njega. I bila je u pravu… Toliko sam se zagledao u njega, da, tada, kada sam se ponovo osvestioi okrenuo, majke više nije bilo.Prazan prostor. Prazan prostor, međutim, nije ukazivao na to da neko nedostaje.Zatim ponovni pogled u pravcu oca: prazan prostor. Prosto kao da su bile varke ili… Neka ostane: varke. Još jedna igra. Samo, iako znam da jeste igra, znam da je veća i viša čak i od samog života, ova igra…
Kada joj pomenuh Fazbindera i da bi, po meni, on bio sjajan naredni Džems Bond, pa tek nakon njega Tom Hardi, ona polude. Reče da je jedino njegov kurac vredan jer su mu ramenca nikakva i da ne može da bude Džems Bond.
- Uz preparate kojima se danas rokaju, može da nabaci 15 kg čistih mišića za 15 meseci.
- Ali ne mogu da mu prošire ramena, jebiga.
Kada je upitah otkud zna koliki mu je kurac, toliko joj se raširile zenice i udari po volanu pokazujući veličinu da za malo ne udarismo u Meksikanca koji prodaje "Freskos Cocos".
Odmah da se razumemo, ovde neće biti reč o onom tvom Novaku, na kojeg, da, ti misliš, nego o novaku, nekom drugom. Zaboravi.
Ponekad, složićeš se, postavljaju nam glupa pitanja, na koja uspevamo da odgovorimo jedino tako što ćemo odgovoriti jednako glupo, možda i još gluplje, nebuloznije. Onaj koji nam postavlja takva pitanja, gledajući sa naučne strane, hoću reći, obično je....... zalutao sam. Izgubio sam osnovnu misao kojom sam hteo da ti, verovatno nešto sasvim nevažno, kažem, jer da je bilo od neke veće važnosti, ovo se sigurno ne
S vremena na vreme izmaltretiram astrologe
svojim datumom i tačnim vremenom rođenja.
Te bube me obično hvataju
kada život sedne kraj mene
na moj plavi kauč i tera me da samo pravim sendviče
i škrabam reči bez ikakvog smisla
kada pomislim da je kraj
jer me mrzi da sečem nokte na nogama ili da se javim na telefon
ili da podignem roletne da to žuto sranje probije žute oblake
i crni vazduh uđe u sobu i predsoblje.
Tada ih pronalazim i zapitkujem.
Uvek im je lepo slušati glasove
Nikoga više ne interesuju pesme
zašto mučiti ljudi posle dana napornog rada
ili nakon godina i godina nezaposlenosti
Čemu sve to?
Nije da će neko od njih spoznati sebe
ili odskočiti od sreće nakon par stihova
sumnjam i da će se latiti papira i staviti svoje živote
na njih
Ako ćemo tako
nikoga više ne zanimaju priče
ili romani
osim ako nije u pitanju globalna zavera ili epska fantazija
jer gladna usta i uvezana creva maštare
Ne o sređenom
A znam je iz KST-a
negde sredinom 90ih
ona se ložila na
madball
ja na
operation ivy
malo smo se i muvali
ali nikad poljubac
i pozdravismo se
vidim drži za ruku klinca
Šta znaci pola flaše Vranca,
boca parfema,
i otisak karmina u ogledalu.
disanje
Kada pokušaš da cigaretom pripališ upaljač |
Osećam kako mi noge slabe
a ruke to primaju previše
ravnodušno.
Postajem 5 sa 5
nepravilno isečen pravougaonik oko pupka.
Mrtva koža.
Duboka raširena zenica
koja upija očigledno
zavaljena na kauču
sa koga je nemoguće ustati.
Tu pored je noćni stolčić
sa čašom vode koju bih rado popio
ali sam lenj i naduvan do te mere
da ću je samo posmatrati neko vreme.