Sirinićka Župa. Enklava na jugu Kosova. Dvanaest hiljada pravoslavnih Srpskih duša okruženo Albanskim selima sa svih strana. Jedna lepo uređena crkva i strah.
Tamo smo se zaputili moja drugarica Cica i ja sa ekipom televizije Beograd za uskrs 2006 godine.
Nisam skriboman i ne volim bog zna koliko da pišem. Mrzim kad mi zameraju za neku sitnu grešku, kao gramatika je nauka i ne možeš tek tako da lupaš po tastaturi. A šta je sa onima od Niš, ili otkude Vranje? Ja mislim da oni imaju pravo da koriste jedan, dva ili čak sva tri padeža i da se opet dobro razumeju. Što reko moj dobri Imre devedesetih godina: Je li bre Kokane, kako vi i Hrvati govorite isti jezik, a ipak se ne razumete? A ja i moj Vida, on crnogorka a ja Mađar, pa se odlično razumemo. "Jeste mislim se ja samo je Vida zbog tebe fasovala dva čira na želucu", ali mu to nisam rekao.
Ima jedan glumac što se zove Đulijano Đema, on brani slabije i uvek pobeđuje. Ima prave pištolje i pravo kaubojsko odelo. Uvek sanjam da i ja imam takvo odelo. Mama je obećala da će da piše svom bratu koji živi u Belgiji da mi tamo kupi kaubojsko odelo.
Da li znate Imreta? Onaj sa bradom, snimatelj.
Onaj što je njegova keva jednom rekla: "Imam dva sina i jednog što radi u televiziji".
Jeste, onaj što po hodnicima uvek urla : Kokane, ovaj kako se zove, jebem ti božija boga, gde si pobegla... Jel ti moraš uvek da pišaš kad treba da idemo na snimanje.
Prvo dođe miris kiše ,donese ga vetar preko Dunava i ti znaš da će i ona uskoro.A onda počinje da pada i miris se izgubi.Ostanu samo barice na trotoaru.
Sedim i gledam je pravo u oči. I ona mene gleda. Ne skida pogled. Na radiju neka tiha muzika. Ja pijuckam svoje omiljeno piće,rakiju od dunje.
Pravim se da je ne primećujem. Ne vredi. Ona bi da se druži sa mnom. Do trećeg pića bila mi je odvratna. Sad mi je čak i simpatična.
Sleće mi na ruku a onda i na lice.Šta je to što je vuče ljudima?
Pažljivo je gledam.
Sećam se jedne SF priče koju sam čitao kad sam bio mlad.
Prepričana u grubim crtama glasi ovako.
Genijalni naučnik je napravio vremensku mašinu,teleporter.Ta
Jedan od većih “faula” Imre je napravio negde oko Nove godine. Bio je tako nakresan da je ispred vrata sopstvenog stana zapišao dečije cipele koje su bile uredno složene.
Vrata mu otvorila lično tašta.
Bližio se moj rođendan i Meri je rešila da mi kupi poklon. Prvo je htela da to bude iznenađenje,ali me je na kraju ipak pitala šta bih ja želeo. Iz zezanja sam rekao ; " Mačo gaće". Iskreno rečeno nisam bio siguran šta će to da znači, ali sam znao da kao i svaka žena voli da obilazi prodavnice. Pa zašto da joj ne učinim tu malu radost?.
Upada Imre jednog jutra u naše dopisništvo ljut kao ris. I kaže mi: "Ovaj, kako se zove, Kokane, ovaj televizija samo laže. Oni su bre samo budala i džukela. Zbog njih mi Vida jebalo mater i rekla da sam kreten.