Ne znam da li ste danas gledali Vučića?
Njegova priča izgledala je ovako: Neko je prdnuo u autobusu ali mi ne znamo ko , dok nadležni organi ne utvrde.
Poštovani gospodine Vučiću!
OPŠTA TEORIJA ZAVERE
1. Svi su se zaverili protiv nas običnih ljudi.
Emanuel Makron
Čudesna priča o ljubavi, upornosti i istrajnosti.
Čuvar vatre
Izašao sam iz svoje pećine da se nadišem svežeg vazduha. Sunce je već uveliko odskočilo.
Rano proleće.Velike kiše su padale ovih dana a evo i danas sipi. Kanali pored puta u Bavaništu puni vode. Sedim sam u svojoj sobi blizu ulice i odjednom čujem užasnu škripu kočnica.
Krenuo sam da nahranim mačke.
Papričice koje sam juče rasadio čekaju da ih zalijem.
Pristavio sam pasulj da se kuva. I dok čekam da provri i da smanjim temperaturu htedoh da kažem da se osećam po malo čudno.
Ko god je od osvajača, okupatora, zavojevača, vojski svih fela u prolazu prošao ovim delom balkana ostavio je trag. Nekad ,kao pas koji samo zapiša, nekad ostavivši beleg u kulturi ovog naroda.
I tako stotinama godina.
Siguran sam da će tako biti i ubuduće.Uvek neko mora da prođe baš ovuda jer mu je to najkraći put... Do negde.
Svi bi da nam nametnu svoje civilizaciske matrice. Naša civilizaciska matrica još uvek je u zametku, nikako da nađe svoj put.
Lako bi bilo da se priklonimo zapadu ali istok nas jebe očekujući da im budemo verni po nekakvoj
Sećanja su jedna čudna i nepouzdana stvar. Sećanja su uvek lični doživljaj. Sećanja na ljude i aktere tih događaja nisu naravno pouzdani ni relevantni. A šta je pouzdano?
Istoriju pišu pobednici tako da ni to nije baš pouzdano ali se ipak nešto podkrade pa se nešto i naslutiti da. Naročito kad pisanih tragova nema a rekla kazala dobija na značaju. Priče postaju legende, legende ikonografija a sve zajedno postaje predanje. Realnost gubi na značaju.
Kako je sve počelo?
Sećam se.
Kako se raspadala Titova Jugoslavija.
Ne d’o bog predsednik ove takozvane države postupio bih vrlo pragmatično.