Oda tati
gost autor:
Ana Babić
Gost autor: Smilja Babić
Poslednje pismo moje pokojne majke svojoj bratanici u Belgiji.
Dec.2000.
Draga moja Tanja, Dragi Rolant
Jedva sam sebe naterala da vam pišem jer ima mnogo toga da se piše, da bi shvatila svog oca, kulturu njegovog i tvog naroda, kao i okolnosti u
DNEVNIK
Mart 2020.
Danas sam raskinula sa dečkom. U stvari ne znam ko je sa kim raskinuo. Rekao je da ne možemo više zajedno i da ga presingujem. Ja sam mu rekla da je dosadan i da smara.
Mami nisam rekla,znam šta će da kaže.-Ne paniči pomiriće te se.
Tati nisam rekla jer on misli da sam još uvek njegova mala devojčica koja sa društvom bleji u parkiću i vraća se kući sa prvim mrakom.
Sa drugaricama se dopisujem preko vibera. Kažu da se pojavio neki novi virus.
Gost autor ; Ranko Pivljanin
M.Bećkoviću
Plaha reko u tom kanjonu dubokom
Možeš li šta vodom surim liticama
Što se u visini hvališu pticama
Da oduvek tvojim upravljaju tokom.
Zvezdo, što te sunce u zoru nadjača
Oplakuješ li sudbinu u tmini
Il nalaziš utehu gore u visini
Iznad zle zavisti, iznad svakog plača.
Srce, grudvo krvi okovana telom
Znaš li kome, čemu silnu snagu davaš
I dok, pumpajući vene, malaksavaš
Čezneš
Kako ću sam protiv prirode?
Kako ću sam protiv genetike?
Kako ću sam protiv sebe?
Dnevnički izvodi
Septembar 1939
Otac me upis’o u vršačku gimnaziju. Vršac je lepa varoš. Miriše na grožđe. Našao mi stan kod jedne starije Švabice. Hrana je dobra, nedeljom kolači ,nekad grancle nekad gurabije.
A i lebac je beli,milihprot a ne crni kao onaj naš seoski.
Posle škole igramo fudbal. Škola mi ide dobro.
Kraj septembra 1939
Nedavno sam zalutao na ovu planetu.
Nedavno je poznati japanski portal posvećen životinjama preneo sledeću vest:
Uticajni IT stručnjak i ljubitelj mačaka je izmislio i patentirao sredstvo komunikacije sa vlasnicima kućnih ljubimaca prvenstveno mačaka.
Uređaj je veličine mobilnog telefona i predvođen je da stoji na podu kuće. Tastatura je prilagođena mačkama.Umesto dirki ima rupice u koje mačka zabode nokat i tako ostvaruje kontakt sa vlasnikom.
Poznato je da vlasnici kućnih ljubimaca a naročito mačaka intenzivno misle na svoje ljubimce dok su na poslu. Poslodavci su izračunali
Kukuruzi samo što nisu stigli za branje u seocetu na granici srpskog i rumunskog banata. Stanovništvo mešano pola srba pola rumuna. Blatnjave ulice i sitna kiša koja je rominjala.
Kuće podjednako stare i trošne ali su meštani nepogrešivo znali koja kuća je srpska a koja rumunska. Rumunske kuće su bile okrečene nekim drugačijim bojama, činilo se veselije i urednije, bar spolja, od srpskih.
Na glavnoj ulici samo jedna crkva u koju su išli i jedni i drugi.
I škola je bila jedna ali su nastavnici držali časove odvojeno na rumunskom i na srpskom.
Dok je bilo nastave.