Gost autor ; Ranko Pivljanin
M.Bećkoviću
Plaha reko u tom kanjonu dubokom
Možeš li šta vodom surim liticama
Što se u visini hvališu pticama
Da oduvek tvojim upravljaju tokom.
Zvezdo, što te sunce u zoru nadjača
Oplakuješ li sudbinu u tmini
Il nalaziš utehu gore u visini
Iznad zle zavisti, iznad svakog plača.
Srce, grudvo krvi okovana telom
Znaš li kome, čemu silnu snagu davaš
I dok, pumpajući vene, malaksavaš
Čezneš
Došao sam na ovaj blog ne da bih vam prodavao pamet ili vam pričao naivne dečije priče. Hteo sam da svoje misli uporedim sa vašim. Mislio sam da mi je čast da diskutujem sa pametnim, obrazovanim i normalnim ljudima. Umesto toga ovo mesto se pretvorilo u smetilište uma. Pretvorilo se u zbirku najgorih uvreda. Da bi isti koji te uvrede izgovaraju rekli da na blog dolaze samo da se zezaju. Potražite cirkus u vašem gradu, gospodo. Zbirka napisanih psovki je takva da bi svaki pošteni kočijaš iz nje mogao da obogati svoj rečnik.
I stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni - i posta čovek duša živa.
I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu..
"Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi - ako u koji dan okusiš s njega čoveče, umrećeš."
I Gospod Bog pusti tvrd san, te Adam zaspa - pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom.
I Gospod Bog stvori ženu od rebra koje uze, i dovede je k Adamu.
A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela.
"Neka joj bude ime Čovečica, stvorena je od čoveka. Od mene, čoveka tvog sluge Gospode."
Prvi nagoveštaj jeseni spusti se sa Zvezdare. Ne kao vetar. Više kao tiho strujanje vazduha. Na Bulbulder dođe preko Novog Groblja, pri zemlji, zaobilazeći spomenike i kapele. Sobom nosi mirise polusasušenih travki i prve rose. Dešava se to krajem avgusta u smiraj dana ili sa prvim mrakom. Pomalo je hladnjikav u odnosu na topli gradski vazduh. Nikad ne znam da li sa sobom ponese i duše umrlih koje na groblju pohodi.
Fića u podosta ruiniranom stanju. Bušan ko švajcarski sir. Ništa ne radi.
Polazimo sa parkinga u Takovskoj, ispred Televizije Beograd.
Ratovi su nažalist deo čovekove prirode,naše juče i naše sutra.Ljudska istorija je istorija ratovanja.
Nije prikladno za starije od 17 godina.
Inspirisano Tasinim blogom i nemogućnošću otvaranja Youtube klipova.
Kuc, kuc; jel' slobodno? Šta jel' slobodno? jel slobodno mesto u kupeu? Pa valda vidiš da piše okupate?
Izvinjavam se.
Izvinte jel' slobodan ovaj WC? Nije. A ovaj toalet pored? Nije. A ovaj terći klozet? Nije. A ćenifa pored? Nije!
U bem ti taku slobodu.
Da li znate Imreta? Onaj sa bradom, snimatelj.
Onaj što je njegova keva rekla: "Imam dva sina i jednog što radi u televiziji".
Ulazi on jednog dana sav ozaren u redakciju i sa ponosom kaže da su ga primili u partiju. Pa šta kažem ja. I ja sam išao u omladinsku političku školu „Lola Ribar", pa me nigde nisu primili. Tu mi on objasni kako je ovo veoma važan trenutak za našu zemlju i da svako kome je stalo do nje, treba da bude najmanje član partije.