Kad se Mirko Kovač obrati ovdašnjoj javnosti ja načuljim uši. Ovaj stožernik morala i intelektualnog prepoštenja u Ninu (br. 3125) odgovarajući na pitanje zašto je po odlasku u Hrvatsku srpski jezik zamenio hrvatskim, kaže:
"Kada jedan čovjek isključuje sebe iz neke zajednice, bilo da nekamo odlazi ili bira ono što se naziva «unutrašnji egzil», onda je i jezik bitna stavka te osobne drame. Onaj srpski jezik negdje od druge polovine osamdesetih godina, više nije bio moj jezik. Jezik rata, mržnje, uvreda, huškanja na druge, izazivao je otpor u meni. Ja više
Zdravo Krle,
Pričali smo bili nedavno o prevođenju Dilana.
Obećao si da ćeš da objaviš moj prevod, jer nemam autorsku opciju, pa ćeš ti moći da krtitikuješ, a ja da se preznojavam.
Na jednom od blogova, kod Dalija76, razvila se konstruktivna rasprava, i to tek negde na kraju treće strane komentara. To i jeste i nije neobično. Nije, zato što se blogeri valjda istutnje i umore od pokušaja da budu duhoviti po svaku cenu, a oni koji su ovde po zadatku, odu na novi...tako da se u situaciji posustale debate, kad se tome malo ko nadao, došlo do suštine.
Biti dežurni u garnizonskoj ambulanti Črnomelj nije bila mala stvar. Dežurni je bio zakon. Nosio je oprtače i čizme i svaka njegova reč morala je bezpogovorno da se sluša.
Pre nego što sam transferisan u ambulantu, gde sam dobio šansu da budem dežurni, bio sam bibliotekar. To nameštenje imalo je svojih prednosti, pretežno u tome što sam bio u mogućnosti da iz prve ruke prelistavam nove knjige Erika Van Lusterbadera kao i izvesnih rumuskuh i madjarskih čijih imena sada, na žalost, ne mogu da se setim. Stizale su svakodnevno. Stavljao sam ih na sto razdvajajući
I tako je don Šime bio nezadovoljan majstorima koji su mu za skupe šolde i malo efekta popravljali krov na biševskoj crkvici, teta Kate je bila nezadovoljna don Šimetom i odbila je da ide sa mnom za Uskrs u crkvu «sve dok je taj šempio tamo», doktor Straka bio je nezadovoljan činjenicom da uskoro neće imati s kim da popije kafu na rivi, bio je nezadovoljan zborom radnih ljudi našeg Doma zdravlja, bio je nezadovoljan učestalim jugom po kome mnogima poboljevaju zubi i bio je nezadovoljan raznim drugim pojavama i pojedincima o kojima mi nikada nije pričao. U Komiži je tajac
Škola mi je od prvog dana bila prijatna institucija. Dobro, ne možda baš od prvog, trebalo mi je malo vremena da shvatim o čemu se tu tačno radi, šta se očekuje od mene i kakva su pravila ponašanja, ali kad sam pohvatao konce postala je relativno prijatna.
Moj omiljeni gimnazijski udžbenik bila je Logika Gaje Petrovića. Mnogo izvanrednog i potpuno nefunkcionalnog znanja nakupljao sam tokom svog dugog i na momente nepodnošljivog života, čvrsta podloga svemu tome bilo je gradivo obrađeno u toj knjizi.
Basara, razmišljajući o razlozima koji su glumce Ateljea 212 nagnali na pobunu pritiv upravnika, kaže u Danasu: «Ono jeste, fakat, Kokan je poprilično impulsivan i, da kažemo, nediplomatičan, ama čovek nije ambasador nego reditelj i - dok se drugačije ne naredi - direktor pozorišta. Kad je onomad zaseo u vrelu fotelju Ateljea 212, Mladenoviću je pala na um jeretička misao da bi umetnici trebalo i da rade, a ne da dokoni sede u bifeu i da primaju platu. Pošteno, reklo bi se. Možda i jeste, ali se to umetničkim dušama nije svidelo.
Najčešće izrečena primedba organizatora ovogodišnje Parade ponosa glasi da u poslednjih godinu dana država nije učinila ništa kako bi se ovogodišnja Parada održala bez nasilja, ili kako je jedan od pripadnika LGBT populacije rekao u večerašnjem Utisku, uz bar nekakvo malo i prihvatljivo nasilje.
Саветнику председника Републике Србије, г. Небојши Крстићу
Поштовани, достављам Вам
ПРЕДЛОГ
да се на простору око платана број 198 на углу Булевара краља Александра и Улице Ватрослава Јагића направи џепни парк и да се на тај начин околина платана и тај део улице оплемене једним новим садржајем у складу са вредностима