2010-07-04 19:11:55
In memoriam

Komiža, negde na Visu

Nebojsa Krstic RSS / 04.07.2010. u 20:11

U Komižu sam otišao uz pomoć Petra Lukovića. On je naime znao broj telefona Zorana Franičevića koji se, pošto su ga iz političkih razloga oterali iz Poleta, oženio komiškom devojkom i nastanio kod njenih na Visu. Tako da mi je Pera dao Zoranov broj; Zoran mi je dao telefon ambulante i deset dana kasnije ja sam se sa jednom torbom prtljaga i sa nekoliko baba u crnini iskrcavao iz trajekta na relaciji Split – Vis, na mol bez igde ikoga. Žene u crnom u sekundi su netragom nestale zajedno sa svojim svežnjevima. Bila je poslednja nedelja maja, sunčan dan. Na obližnjem kamenom zidu

 
2010-06-16 21:27:17
Literatura| Ljubav

Nekoliko dobrih ljudi

Nebojsa Krstic RSS / 16.06.2010. u 22:27

Nisam ljubitelj prošlih vremena. Ne mislim da je nekad bilo bolje. Ne bih nikako voleo da ponovo prolazim kroz sve to.

Ali, nečeg se, evo, sećam. 

1977. godine, u jedno prohladno jesenje predvečerje, u kafani "Komunalac" na Dorćolu, okupila se omanja grupa mladih ljudi.

Žućkasto svetlo ugostiteljskog objekta svojim je prašnjavim i bolesnim prelivom davalo adekvatan tonalitet licima u grupi okupljenoj iznad čaršava sa nevidljivom šarom, oko par šoljica za tursku kafu i nekoliko praznih čaša od 2 deci.

Razgovarali su o novoj knjizi  Raše Livade

 

Interpretacija događaja je slobodna i novinar ima pravo na nju, tvrdi Željko Cvijanović, novinar, u Kuriru od 9. 6. 2010.

Malo sam zbunjen. Mislio sam da je pravo novinara da profesionalno, objektivno i istinito izveštava javnost.

Nisam novinar i moguće da ne znam, zato pitam: ako je Cvijanović u pravu i ako novinar ima pravo na interpretaciju, kolika se količina «interpretacije» toleriše i kolika je sloboda interpretativnog odstupanja novinarskog izveštaja o događaju u odnosu na ono što se zaista desilo?

Sudeći po nekim tekstovima, u

 
2010-06-06 22:40:33
Muzika

Kog će nama đavola Bob Dilan?

Nebojsa Krstic RSS / 06.06.2010. u 23:40

Za dva sata, koliko je trajao koncert Boba Dilana  u Areni, ovaj se nijednom nije obratio publici između pesama. Nije rekao «dobro veče Beograde» i nije govorio hvala, hvala lepo i hvala najlepše. Nije, takođe, ni svirao svoje «najveće hitove».

Pre dvadesetak godina, kada sam ga gledao na stadionu «Galenike» u Zemunu, nekoliko puta je skinuo šešir i naklonio se. Sve ostalo bilo je slično.

Hoze Kareras, pretpostavljam, misli da Dilan nema veze s pevanjem. Pako de Lusija smatra, verovatno, da to što on radi sa gitarom teško može da se nazove sviranjem. Aron

 
2010-05-29 18:59:20
Budućnost| Mediji

Blog je mrtav - živeo blog!

Nebojsa Krstic RSS / 29.05.2010. u 19:59

Vreme je na nizbrdici. Svakodnevno se ubrzava. Pre koju deceniju, kad se internet pojavio niko pojma nije imao kakve će to promene uneti u život ljudi. Danas, kad je ostalo malo onih koji nisu zavisnici od njega, još uvek nemamo predstavu šta će nas snaći već za koju godinu i kako će naš svakodnevni život sutra izgledati. Digitalna revolucija u kojoj živimo, era je dramatičnijih promena od onih što su bile u vreme pronalaska točka, parne mašine i naizmenične struje, zajedno.

Blog je jedna od privilegija interneta. Neko nešto napiše, onda čitaoci komentarišu. Čudna

 
2010-05-25 16:26:25
Muzika| Putovanja

Evropa, jedan pogled

Nebojsa Krstic RSS / 25.05.2010. u 17:26

Na raspustu između gimnazije i fakulteta, onog leta gospodnjeg koje je svetu donelo dupli album "Piter Frampton Comes Alive”, krenuo sam autostopom po Evropi. Hičajking je tada bio normalna pojava. Svi koji su držali do sebe to su radili.

Poneo sam maslinasto zeleni ranac, vreću za spavanje, mapu i crveni pasoš.

Ideja je bila da presečem Italiju, prođem Francusku uzduž, dođem do Londona, a da u povratku svratim do Amsterdama i preko Belgije, Luksemburga i Švajcarske stignem nazad.

U jednom trenutku, na granici između Italije i Francuske, kod gradića Ventimilja,

 
2010-05-21 18:13:41
Region| Život

Dubrovnik, pređašnji

Nebojsa Krstic RSS / 21.05.2010. u 19:13

 

Boletova tetka je bila iz Dubrovnika, zato smo tamo išli na letovanje. Nije bilo drugog razloga. Ne zbog letnjih igara, iako smo išli obično u to vreme. Igre počinju negde oko mog rođendana, po tome pamtim. Za sve te godine slušao sam nekoliko gudačkih koncerata kroz pregrade od šper ploče. U to vreme pada i svršetak Vimbldona. Meni drevne lepote starog grada ništa nisu značile. Ni onaj kamen koji štrči iz crkve i na koji se ljudi penju pokušavajući da se zadrže, zbog određene simbolike. Ni Djelo Jusić, ni brat mu, ni Tereza Kesovija koja se glasno smeje ispred Gradske kafane, ni Buco i Srđan, ni Hamlet na Lovrijencu, ni Rade Šerbedžija, ni šarplaninac Ibrice Jusića, ni hrvatske i srpske glumice srednje i mlađe generacije; ništa mi sve to nije značilo kao činjenica da si u Dubrovniku mogao, kao u nekom velikom gradu, da se izgubiš u gužvi.

 

1978. letovao sam u Dubrovniku. Kao i prethodnih par godina. Imao sam tada devojku. I ona je bila u Dubrovniku. Jako mi je išla na nerve, namerno. Setio sam se da mi je Sonja B. rekla da ide na Hvar, u Vrbosku. Spakovao sam ranac i ukrcao se na Liburniju. Od grada Hvara do Vrboske vozio sam se autobusom. Sonja se više iznenadila nego što se obradovala kada sam došao. Imala je veliki osmeh, tako da je izgledalo da se obradovala. Bila je u kampu sa još nekoliko studenata arhitekture. Kamp je bio na strmini, ispod visokih četinara. Studenti su uveče sedeli pored vatrice, ja među njima.

 
2010-05-14 07:19:33
Muzika| Život

Nervus trigeminus

Nebojsa Krstic RSS / 14.05.2010. u 08:19

Garnizonska ambulanta Črnomelj bila je centralno postavljena prizemna zgrada obložena tamno smedjim ukrasnim lajsnama, od ostalih kasarnskih objekata odeljena travnjakom s jedne strane, i poligonom za obuku s druge, severne strane. Pročelje objekta krasio je veštom rukom iscrtani veliki krst sa kracima jednake dužine. Očigledna želja autora, možda nekog ambicioznog vojnika iz prethodne generacije, biila je da to bude znak Crvenog krsta, on bi u skladu sa Ženevskom konvencijom objekat ove vrste štitio u sličaju agresivnog napada. Međutim, moler je umesto crvenog krsta na beloj pozadini,

 
2010-05-04 21:23:30
Zdravlje

Pravda, promene i bolji život

Nebojsa Krstic RSS / 04.05.2010. u 22:23

Kad Vučić & Nikolić obećavaju pravdu, Koštunica garantuje promene, a Velimir Ilić poštenu vlast, meni ostaje da zapalim cigaretu.

Međutim ja ne pušim. Prestao sam pre izvesnog vremena. Nije mi toliko smetalo koliko sam imao neprijatan osećaj pri pogledu na punu pikslu, uveče kasno. Ako je piksla toliko odvratna kakva li su tek moja pluća? Zato sam jednog dana rešio i prestao. Međutim nisam želeo da mi se desi obavezna posledica ovakve odluke, pa sam da zabava bude kompletna, o istom trošku počeo da držim dijetu.

Kad je o dijeti reč, probao sam 100 vrsta.

 

Nebojsa Krstic

Nebojsa Krstic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  21.08.2006 VIP izbora:  110 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana