Nakon 6 godina emitovanja, gledate poslednju Marku Zvaku.
a cemu se pridaje paznja na nekim drugim sajtovima ...
pise: edi-va
Smrt – da li vas ova reč plaši, ili smatrate da je to jedino izvesno u našim životima?
Neki dan me majka saleti sa spiskom posthumnih želja, tipa: Želim puno cveća na grobu, svežeg naravno. Očekujem da se TI o tome brineš, da me redovno obilaziš … znaš koliko volim cveće i koliko bi mi to značilo. (Živa je, zdrava je i ništa joj ne fali!)
Gledam je sa nevericom, jer ne mogu da se načudim šta ona meni tu priča, pa joj odgovorim:
„ Pa dobro majka, zar ti to ne zvuči malo sebično i egomanski
Kada je Mladen Jovanovic, visoki sluzbenik medjunarodne organizacije u Zenevi, otvorio pismo i procitao sta u njemu pise, on i njegova zena Ivana prebledese. Bilo je to pismo od najboljeg privatnog obdanista u Zenevi i u njemu je pisalo da je njihov trogodisnji sin Borivoje odbijen.
Nikada nisam bio u Nišu ali ovih dana intenzivno razmisljam da to uskoro ucinim. Zakljucio sam nedavno da je dobro reagovati pisanjem na stvari koje ti se u zivotu simptomaticno ponavljaju. Rezultat toga je bio blog koji sam nedavno napisao i koji je bio posvecen fenomenu uspesnosti dece vojnih lica.
Ovoga puta blog posvecujem gradu Nišu i ljudima koji tamo zive. Šarajuci po sajber prostorima cesto sam nailazio na nišlije koji su pricali o muzici, politici i ostalim meni interesantnim stvarima i nekako sam uvek zastajao na tim mestima. Imalo je šta da se cuje. Bez pretencioznosti i veoma konkretno ovi ljudi nekako uvek "pogadjaju metu" i to cine bez imalo straha.