U zlo doba ujutro, kad sav pošten svet već radi, komšinica mi prilegla na zvono: "Komšija, brzo, pauk se sprema da vam odnese kola"!
Mamuran i obnevideo oblačim jaknu na posteljinu i slećem dole.
Vekovni neprijatelj stvarno ispred ulaza. Zlo se, međutim, nije nadnelo nad moje čedo, već na susedno, koje je blokiralo prilaz pešačkoj stazi. Fluorescentno zeleni pub zapisuje.
- 'Brojutro. Jel nosite sve u ovom redu?
- Nosimo samo ono što je u prekršaju.
- Jel ovo moje u prekršaju?
- Jeste.
- Kakvom?
- Komunalnom. Stali ste na zelenu površinu.
- Nisam. Zelena površina je na mestu levo i desnoo od mog. Tu gde ja stojim, između dva drveta, na tlu su kocka i beton.
- Stvarno? A čemu služi kocka, šta mislite?
- Ne razumem pitanje.
- Dobro... Stali ste na pešačku stazu.
- Nisam. Pešačka staza na tom delu pravi krivinu i ja sam joj "ušao" u stomak. Nisam stao na stazu. Da sam stao levo ili desno, tu bih stvarno stajao na stazi







