U Markesovom romanu Jesen Patrijarha opisuje se događaj iz Generalove (partijarhove) mladosti, kada se zaljubio u lepu ali sirotu Manuelu Sančez, i njegovom pokušaju da je osvoji. Nevičan udvaranju i stvarima ljubavnim, General pribegava jednom skoro mađioničarskom potezu ne bi li pridobio Manuelinu naklonost. Naime, pošto je devojka živela u siromašnom delu grada, diktator naredi i organizuje, tokom samo jedne noći, temeljito preuredjenje ulice u kojoj je devojka živela. Razjurio je pse lutalice, sredio i ulickao travnjake, drveće potkresao, kuće popravio i obnovio – rečju, pretvorio taj siromašni i oronuli deo grada u pristojan i udoban životni prostor. Kao iz bajke, može se reći.
Evo novih vesti iz buducnosti: gost autor alselone
Disclaimer: Gledista i interpretacije iznesene u ovom postu iskljucivo pripadaju autorima i ne odrazavaju obavezno i moje vidjenje.
Svi koji su gledati film Terminator znaju šta je Skynet. Skynet je izmišnljeni samosvesni sistem veštačke inteligencije koji je zamisljen kao sveobuhvatni sistem nadzora i kontrole kompletne američke vojske koja je kompjuterizovana uključujući i B2 bombardere. Razlog za kreiranje ovakvog sistema je bio da se izbegne ljudska greška u upravljanju naoružanjem
Rec ima gost autor alselone (ventriloquist)
Zamislite da šetate kroz muzej voštanih figura “Madame Tussauds”. U prepunom ste holu, zamrznutih ljudskih figura. Nagnuti nad jednom od njih posmatrajući neprirodnu teksturu njene kože i „prepariranu” grimasu, figura vas pogleda suvim ukočenim pogledom i polako trepne, jezivo zar ne?
A zamislite sad da vam priđu Wall-e, R2-D2, C-3PO. Ovo je prijatnije, jel da?
A zašto je to tako? Pokušavajući
Gomboc na izložbi u Šangaju. (Veličina silueta ljudi s desna daje predstavu o njegovoj dimenziji.)
Na mađarskom, reč gomboc znači “loptica”, a ponekad se u Vojvodini taj naziv koristi za “knedlu”. E, ovo je tekst o jednoj posebnoj knedli, njenim matematičkim i geometrijskim osobinama, i tome kako je jedna knedla (prikazana na slici) postala zaštitni znak mađarskog paviljona na Svetskoj izložbi 2010. godine u Šangaju.
Profesor Jaroslav Flegr, Karlov Univerzitet, Prag
Sećate se onih loših naučno-fantastičnih filmova u kojima vanzemaljci okupiraju Zemlju, ali ti okupatori izgledaju veoma slično nama, pa je gotovo nemoguće razlikovati ih od običnih ljudi? Po izgledu i ponašanju oni su isti kao i mi, izuzimajući, možda, neki slabo primetan anatomski detalj ili detalj u ponašanju koji ih odaje. Razume se, okupatori
Ovih dana se na internetu pojavila senzacionalna vest da je šesnaestogodišnjak Shouryya Ray, poreklom iz Indije (Kalkuta), koji živi u Drezdenu, u Nemačkoj, rešio tri stotine godina star problem iz balistike. Taj problem je još Njutn postavio, i u novinama piše da je on godinama zadavao glavobolje vrhunskim matematičarima.
Za svoje rešenje, Ray je dobio prestižnu nagradu koja služi da stimuliše nauku i dodeljuje se mladim istraživačima.
Mozaik u Sevilji Arhimed zamisljen
Legenda kaže da je Arhimed iz Sirakuze (287-212. p.n.e.), ulazeći u kadu da se kupa, i posmatrajući kako se nivo vode u kadi prilikom njegovog
Kao i ranije, rec ima gost autor alselone
Priroda ništa ne radi slučajno i Bog se ne igra kockicama.
Priroda i Bog imaju nešto što nije „klasična“ matematika za rešavanje optimizacionih i svih drugih matematičkih problema već imaju naizgled proste stvari – sirovu snagu i vreme. Recimo ovako, ako bi priroda i Bog želeli da konstruišu biće koje može da pliva brzinom od 50 kilometara na čas oni neće „sesti“ i „računati“ tamo neke izvode, redove, limese i diferencijalne jednačine nego će posejati hiljadu ameba na jednu planetu punu vode i sačekati da se to dogodi. Ili – ako žele da kreiraju najjeftinije vozilo za put na mesec – sačekaće još malo vremena posle kreiranja bića koje pliva brzo. I to je ono što nazivamo Veliki dizajn.
Inspiraciju za ovaj tekst sam dobio čitajući post Bojane Maljević o danu pozorišta. Ja nisam u stanju sada da navedem sve razloge zbog kojih volim pozorište - trebalo bi mi mnogo prostora, vremena i pažljivog pisanja da to postignem. I spisateljskog umeća, razume se, koje ja nemam.
Po mom mišljenju, institucija pozorišta u ljudskoj zajednici je neka vrsta ogledala nas samih, našeg postojanja, naših strahova i radosti i nadanja i sumnji.
Već dve godine planiram da odem na Cabo Verde da bih je čuo. Nalazio sam hiljadu opravdanja koji su me sprečili. Sad je više nema.
Koliko takvih stvari propustimo u životu? I za svaku imamo opravdanje.
Cesaria Evora (1941-2011)