Slučaj ili ne, ali u ovoj halabuci videh da su na danasnji dan 8.02.1984.godine počele Olimpijske igre u Sarajevu. Sve ostalo prepuštam posetiocima Bloga!
Sarajevo 1984
Sarajevo je organizaciju zimske olimpijade dobilo u konkurenciji s japanskim Sapporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg. MOK se pri tome djelomično vodio političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote - no glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima - održe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje prvog svjetskog rata.
Sva je sreća da se Olimpijada ove godine održava u Kini, te tako domaćini neće biti u prilici da, eventualno, razumeju tekst "navijačke himne" koju je Srbija (Olimpijski komitet ili ko već ?) spremila za svoje, verovatno, malobrojne navijače. Naravno nama ostaje da nas RTS, kao slobodni javni servis "bombarduje" jer je dao podršku ovoj staromodnoj, besmislenoj, muzičkoj i tekstualnoj, koračnici...Mislio sam da je vreme "namenskih i tipskih pesama" nekako splaslo, od kako Karić Bogoljub nije u Srbiji, ali ne da se Srbija!!!
Posebnu pažnju zaslužuje sklepani
Pokajte se, pokajte se...za 50.ooo dinara!
„ZZZZZZZZzzzzzzzvvrrrrr...Zvvvvrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....“
Zazvoni mi telefon, oko ponoći:
- Dobro vece....kako ste..!
- O zdravo, nismo se poodavno čuli...Kakva je neprilika...znam da niko, bez muke, ne zove u ovo doba?
- Pa..jeste...da nije, ne bih te uznemiravao...
- Kaži, ne odugovlači...
- Pa ti znaš moju ćerku..vreme joj je za udaju
- Mašala...pa ok, neka je sa srećom!
- Ali ima jedan mali problem...zet mi je već bio ženjen, pa sad....
- Pa šta ako je bio oženjen, koliko njih se razvodilo, pa ponovo...
- Da, ali on se ženio u crkvi, pa sad...
Taman pre neki dan postavih Blog na temu akademika i čobana, kad juče videh tekst da je Srdjan Dragojević za film “ Sveti Georgije ubiva aždahu” umesto Mire Banjac, koja je napustila snimanje, angažovao “popularnu” narodnjačku zvezdu iz davnih dana poznatu pod imenom Mica “Trofrtaljka”,
Regionalizacija i decentralizacija Srbije jesu moje omiljene, ne samo političe, teme, o kojima sam pisao, na ovom Blogu, ali i kao, svojevremeno, član Ustavne komisije 2003.godine. Tada sam bio u prilici da se suočim i sa mnogim stavovima i idejama koji su bile više plod očuvanja svoje (partijske i lične) pozicije, nego zaista i suštinsko rešavanje ove problematike. Mnoga predubedjenja, kao i mnoge zloupotrebe, bile su prečesto glavna tema. Patriotizam, ljubav prema Srbiji i njenim gradjanima koji je provejavao iz svakojakih nastupa bili su zamena i protivteža, svakom konstruktivnom predlogu! Takozvani separatizam je bio omiljeni odgovor kvazipatriota, koji tako skoro ceo radni vek provedoše, na plaćenim funkcijama, zaklinjući se u svoju ljubav prema državi, kojoj su svojim angažovanjem neprekidno nanosili samo štetu, a sebi pribavljali sasvim lepu korist. Ideja regionalizacije nije nikakva novotarija, vec je u Evropi prisutna pola veka, sa iskustvima , koja mogu biti zanimljiva, pragmatična i korisna. O tome je nedavno govorio predsednik Srbije Boris Tadic, ali u svojstvu predsednika DS-a, pa da ponešto prokomentarišem. Ne sumnjam da je predsednik Srbije, i po Ustavu, najodgovrnija osoba u državi, ali to mu ne daje za pravo da je i najzabrinutiji, da je najveći patriota! Ne znam kako se to i čime meri? Nedavno je održan sastanak Glavnog odbora DS-a, sa koga je “Politika” prenela:
MOJ GOST:
Zamolio me je moj mladji bloger iz Smedereva da postavim njegov tekst o Branislavu Nušiću, kao reakciju na tekst o zlehudoj sudbini kuće u Kragujevcu, u kojoj je živeo Djura Jakšić. Očigledno je da se i samo na osnovu ova dva primera može izvesti pravilo o tome kako se Srbija (vlast u njoj, ova, prošla....) odnosi prema umetnicima, stvaraocima, naucnicima...onima, koje bi danas modernim jezikom nazvali brendom Srbije...Pa ako se već traži brend Srbije, gospodo na vlasti, osvrnite se malo oko sebe, svako u svom gradu, odužite se onima koji
Danas je taj dan - Đurđevdan, Dan Grada Kragujevca!
Praznik, slava, dan kada se primaju rođendanske čestitke i pokloni u vidu potpisivanja raznih svečarskih, poslovnih i sličnih dokumenata za koje se veruje da će popraviti stanje u privredi, kulturi, sportu....Lepe reči obećanja, čestitke!
I nema nikog ko je protiv obeležavanja,
Moj GOST> Predrag BLAGOJEVIĆ - NIŠ
Već više puta sam, na ovom mestu – Blogu, ponovio i ponavljao, da se na izbore mora izlaziti koliko god da su u pravu svi oni koji tvrde da im se zgadilo, da im je muka od izbora, da više u tim farsama neće učestvovati, da su svi (?) isti.....
Puno je opore istine i gorčine u tim tvrdnjama onih koji su verovali, koji su šetali, zviždali, žrtvovali se...
Ovde biranja nema, samo je pitanje: Glasati ili ne?
Da sedimo i čekamo da se nešto samo od sebe promeni - NEĆE!
Da čekamo da radikalski kandidat pobedi,