Bio sam tog dana u Kragujevcu, na ulici, kada mi je zazvonio telefon:
„Halo, gde si....“ čuh glas mog političkog prijatelja preko Save i Dunava...“Jesu li te već zvali....“ nastavi on glasom koji nije obećavao ništa dobro!
„Ma na ulici sam....idem ka kući....zašto....?“
„...Ubili su Zorana .....! „
„Kog Zorana.....bre...???“, zastadoh kao ukopan!
„Djindjića....pucali su na njega u dvorištu Vlade....“
„Šta pričaš.....ranjen ili.....“ ne smedoh da izgovorim rečenicu do kraja.
„ Ubijen je.....podji
Naravno da nisam oćekivao baš takav odjek, baš takvu kampanju na Blogu koji sam započeo sa temom BIRAJMO PREMIJERKU! Pored činjenice da su mnogi podržali moj predlog, kao i činjenice da je bilo drugih predloga, ubedljivo najviše glasova dobila je GORDANA ČOMIĆ (ČESTITAM-O!). Elem ali ne lezi vraže, javila se i paranoja, odakle baš sad da se pojavi blog sa idejom za premijerkom, kako to da sam "nacrtao" Gocu Čomić kao kandidatkinju, te da sam je na izvestan način isfavorizovao, te da li sam prešao u DS (nisam!) i slično....Dakle ko me poznaje poznaje, njemu ne treba da objašnjavam,
Povodom dana žalosti, već je izrečeno nebrojeno mnogo komentara, koji odslikavaju neuredjenost nase države, pa na izvestan način i kvare, utiču na celokupni utisak povodom smrti Patrijarha srpskog Pavla. I ne bih otvarao tu priču, zbog poštovanja koje kao ateista imam prema pok. Patrijarhu kao iskrenom verniku, koga su još za života mnogi zloupotrebljavali, pa se to nastavilo i nastavlja u danima proglašene žalost, ali..!
Ipak..?
Republika Srbija je proglasila trodnevnu žalost, koja je manje više ispoštovana, više od samog gradjanstva
Zamoljen sam da ovaj intervju sa glumcem iz Sarajeva, Josipom Pejakovićem postavim na Blog, kao zanimljivo vidjenje i svedočanstvo!
Slobodna Dalmacija, 08.12.2007
S VRHA MOSORA JOSIP PEJAKOVIĆ, SARAJEVSKI VELEMAJSTOR GLUME, UJEDNO I ALTERNATIVNI VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Bosna je odvratna predivna zemlja!
Bosna i Hercegovina je tragična država. Ona je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi!
Piše: Milorad
Stevan ili Stjepan Filipović ?
Evo ovih dana, od svih problema odabrah, tek probe radi (nisam bio na Blogu poodavno), jedan možda naizgled nebitan, čak lako proverljiv primer, a opet...?
Manje više se na Blogu retko proprati neka akcija do kraja...Tu i tamo neko se seti nečega šta je pisao, a onda stižu nove teme, novi blogovi, novi problemi...Nekako sam ja starinskog kova, pa volim da napišem... šta je bilo posle!
A šta je bilo sa akcijom, ako se sećate "Gašenja poslednje knjižare u Kragujevcu ?"
Tamo negde s proleća, privatizacijom
Dragi moj Pero,
ne sećam se kada smo se upoznali, ali znam da smo od-uvek mislili isto ili bar slično. Tamo od negde 90-tih oglašavali smo se na različite načine, ti u tvom, a ja u svom stilu. Ponekad, iskren da budem, za-smetala mi je tvoja prečesta upotreba glagola, koji su obično sastavni deo psovke, ali trebalo mi je vremena da se moje "uho" na tebe takvog navikne. Ne sećam se, osim tebe i Zorana Radmilovića (kao Radovana III) nikoga drugoga, kome je psovka, pa makar i najsočnija, nekako delovala sasvim drugačije, duhovito, ponekad ironično ili cinično, ponekad iz
Tih 80-tih, sada već prošloga veka (kako to strašno, arhaično, zvuči !) bio sam mlad urednik u Studentskom kulturnom centru (SKC) u Kragujevcu. Uredjivao sam, organizovao veliki broj tribina, koje su tada bile jako zanimljive, jer sam se bavio dogadjajima i temama, o kojima se uglavnom ćutalo ili su bile zabranjene. Jedna od tema koja me je
Kragujevac je ponovo izbio na prve stranice medija, ali ne po ugovoru sa Fiatom, ne po strajkovima radnika ili nečem sličnom, već kao blokiran i zavejan grad !
Zaista ni sam ne pamtim ovakvu vejavicu i mećavu koja se sručila na prestonicu Šumadije, koja je po pravilu sve nas zatekla nespremne. Valjda smo mislili da je prirodno