Minstarstvo finansija je juče na svom sajtu objavilo veoma oskudne, selektivne makroekonomske podatke za prvi kvartal ove godine. Nekako se ne slaže sa virtualnom stvarnošću investitora u niskom startu kojom smo bombardovani. Upravo suprotno. Situacija nije samo ozbiljna. Gledamo u ambis.
U skupštini su usvojene u načelu izmene Krivičnog Zakonika. Izmene su jako loše u delu koji se odnosi na privredni i finansijski kriminal. Dovoljno je da ovaj zakon važi jedan dan, da potpuno uruši veliku većinu postupaka koji su u toku. On je novogodišnji poklon za sve osumnjičene, optužene i njihove branioce. Usvajanje zakona u sadašnjem obliku će biti veliki udarac borbi protiv privrednog kriminala.
Predlažem poslanicima Srbije da u planirano zasedanje narodne skupštine, pored amandmana na Zakon o PDV-u, uvrste i amandman na Zakon o zaštitniku građana. Pa da onda aklamacijom, baš onako kako su i predvideli, glasaju protiv izmene prvog zakona, a za amandman na ovo drugo. Da ne izgubimo zaštitnika građana.
Ono što sam najviše mrzeo kod prethodne vlade je da je u duhu Orvela jedno govorila, a drugo radila. I da je pod plaštom dobrih stvari, najviše EU intergracija, podvaljivala tako loše zakone, sa toliko rupa i nedorečenosti, i uvek u nečijem privatnom interesu, nikada za društveno dobro, da je gotovo potpuno urušila gotovo sve institucije sistema. Ta praksa se očigledno nastavlja, najviše kroz ekonomske zakone. Predložene izmene Zakona o deviznom poslovanju su duboko štetne za naše društvo. One širom otvaraju vrata za nastavak pljačke društva.
Gđa Isidora Sekulić ispričala nam je nekoliko promašenih života. Ne ispriča ih zato da bi kazala da je život sam po sebi promašaj, već da pokaže da su tih nekoliko života koje ona sagleda zaista promašeni, a oni koji promašiše, htedoše da žive srećno i korisno ne samo za sebe već i za druge ljude. A ipak se sve odvijalo onako kako se nije ni htelo, ni želelo; gorelo se, pa se i sagorelo, možda i bez ognjeva, možda čak i bez plamičaka - ali je na kraju ostao pepeo, samo pepeo.
Naše političke stranke nemaju ideologiju. Osim osvajanja vlasti i ostajanja na vlasti, sve ostalo je promenljivo i zavisno od prvog dela rečenice. Ovo nije samo fenomen kod nas, već i u celom današnjem svetu, uključujući i uređeni svet. Od Kine do Amerike.
Izgleda da niko ni u šta ne veruje, osim u osvajanje vlasti.
Danas je na Kolarcu održan komemorativni skup "Verica Barać - Oda jednom životu" u organizaciji Saveta za borbu protiv korupcije.
Pre par meseci sam u okviru NALED-ove radne grupe za razvoj preduzetništva radio analizu privrednih subjekata u 10 opština istočne Srbije. Rezultati su neveseli. Teret razvoja lokalnih samouprava je nepravedno raspoređen među njenim građanima. Oni koji koriste najviše zajedničkih resursa, plaćaju najmanje. Legalna privreda nestaje.
Nije u redu da 3.000 ljudi na poklon dobiju po 10.000 evra od svih 7.5 miliona građana Srbije, kako bi ih odmah prosleditli u džepove 10-tak banaka i investitora koji imaju ili hoće da grade precenjene stanove koje nema ko da kupi. I to ljudi sa primanjima daleko iznad proseka. Kako su oni postali prioritet? Njih 3010? A ko to treba da plati? I nezaposleni u Vranju, i penzioneri u Zaječaru i čistačice u Somboru i konobari u Bajinoj Bašti i tekstinl radnici u Novom Pazaru i vozači GSP-a u Beogradu i ... Svi oni sa primanjima ispod i oko proseka. Jer njih je najviše. A oni sa svojim primanjima ne mogu ni u snu da konkurišu za protočni poklon od 10.000 evra. Nikako mi nije jasno zašto bi ikome palo na pamet da poklanja ovolike pare i to od ovih ljudi ovako malom broju (3010) ljudi?