Svedoci smo sveopšteg zaklinjanja iza nacionalnih interesa bilo da se nešto prihvata ili odbija, bilo da se napada ili brani, a da niko pri tome ne kaže jasno šta su nacionalni interesi Srbije.Konkretno, sada se nacionalni interesi na Kosovu i Kosovo stavlja iznad i ispred svega pa i te sumnjive EU.Podsećanja radi, državna zajednice Srbije i Crne Gore (SCG) objavila  je 10. oktobra 2005.godine  početak pregovora sa EU, pa su 3.maja 2006.godine bili suspendovani, pa 31.maja 2007.obnovljeni da bi 10.septembra 2007.godine dve strane usaglasile tekst Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, 29.aprila 2008.godine SSP je potpisan u Luksemburgu, a Skupština Srbije je 9.septembra 2008.godine usvojila Zakon o potvrđivanju istog.

Celi proces je vođen imajući u vidu Srbiju bez Kosova, a počet je za vakta Koštuničine vlade, što je i navedeno u čl.135 SSP, koji glasi:„Ovаj Sporаzum se primenjuje, s jedne strаne, nа teritorije nа koje se primenjuju ugovori kojimа se osnivаju Evropskа zаjednicа i Evropskа zаjednicа zа аtomsku energiju i u sklаdu sа uslovimа utvrđenim tim ugovorimа i nа teritoriju Srbije, s druge strаne.

Ovаj Sporаzum se ne primenjuje nа Kosovu koje je trenutno pod međunаrodnom uprаvom u sklаdu sа Rezolucijom Sаvetа bezbednosti Ujedinjenih nаcijа 1244 od 10. junа 1999. godine. Ovo ne dovodi u pitаnje sаdаšnji stаtus Kosovа niti određivаnje njegovog konаčnog položаjа premа istoj Rezoluciji.“

 

Demokratski politički forum, koji deluje u okviru Centra za demokratiju ,organizovao je debatu pod nazivom "Antifašizam u Srbiji- juče i danas".

U svojstvu jednog od uvodničara dr.Branka Prpa je predstavila dve knjige Banjičkog logora sa popisom 23.637 žrtava. Tom prilikom je, između ostalog, iznela:

«Beograd je jedini prestonički grad u Evropi sa četiri logora na gradskoj teritoriji. Jajinci su mesto gde je sahranjeno, pobijeno u masovnim grobnicama, po našim procenama, oko 68.000 ljudi. Ta brojka ide i do 80.000, zbog toga što je vršena asanacija terena. U ova dva velika toma su stala sva imena sa jednom vrlo redukovanom informacijom: ime, prezime, pol, često ali ne uvek nacionalna pripadnost, majka, otac, oženjeni, neoženjeni, profesija i streljan, odveden, itd. Dakle, to su definicije koje su u banjičkim knjigama vođene o logorašima tokom 1941-1944. godine.Ta dva toma su zapravo zbirno izdanje osam knjiga Banjičkog logora koje su sačuvane kao knjigovodstvo zločina, kao knjigovodstvo smrti Uprave grada Beograda, dakle, Nedićeve kvinsliške uprave.»

Postavlja se pitanje kakvu poruku o svom odnosu prema antifažizmu i fašizmu, prema žrtvama fašizma, šalju država Srbija  i grad Beograd ako je do nedavno slika Milana Nedića stajala u svečanoj Sali Vlade Srbije a slika Dragog Jovanovića  evo još uvek u Sali Skupštine grada. Šta reći ako visoki funkcioneri javno govore da tu nije ništa sporno.

Ilustracije radi, jedan učesnik u debati je upravo izneo tu „ sitnicu“, koja ne služi na čast demokratskoj i postpetooktobarskoj proevropskoj Srbiji. Naime, da se u svečanoj sali Skupštini grada Beograda nalazi slika Dragog Jovanovića, koji je bio upravnik grada Beograda i upravnik logora na Banjici za vreme okupacije i da je do pre godinu dana na sajtu gradske vlade stajalo –žrtve komunističkog terora. Na konkretno pitanje kako je to moguće visoki funkcioner gradske skupštine i DS je, na zaprepašćenje prisutnih, odgovorio:

” Mislim da to više ne stoji na sajtu, ali na sajtu svakako stoji spisak ljudi koji su vršili tu funkciju gradonačelnika, nije se uvek tako zvala. Na tom spisku se nalazi taj g. Dragi Jovanović i njegova slika se nalazi na zidu gde su poređane sve te slike. Ukoliko bi ta slika bila skinuta, tu bi bila jedna vremenska rupa između prethodnog i onog sledećeg.

 

Ovo je samo jedno od mnogih pripovedanja koje se može čitati i kao dečja priča ili naravoučenija ozbiljnije razmatrati. Kako koji vole, nek izvole.

300px-Marko_Kraljevi%C4%87_i_Musa_Kesed%C5%BEija.jpg 

Svi smo mi kao deca mnogo puta slušali, a kasnije i čitali naše junačke narodne pesme iz prekosovskog, kosovskog i postkosovskog ciklusa, buna i ustanaka , herojske borbe u 1. i 2.svetskom ratu, priče iz prošlosti o stradanjima ali i pobedama  nad svakim zlom.  Uglavnom, uvek su naši, a to znači i mi, bili pametniji, mudriji, duhovitiji, časniji, jači, lepši i..... sve naj, naj. Oni koji se nisu mogli prikazati takvima nisu ni našli svoje mesto u nadahnutim pričama i pesmama.

Evo jedne priče koju smo kao deca mnogo puta slušali,

 

Ove godine svi hrišćani slave Uskrs istog dana, u nedelju 24. aprila. Utakmice svih većih evropskih liga takođe se igraju redovno u subotu kao što su se i ranijih godina igrale i kod njih i kod nas.

images?q=tbn:ANd9GcQoEJarQkuX-4IXJEqdlWyPfw8MObP3pdgr01e9_D9ywD6nf7kn0Q 

Međutim, za razliku od ranijih godina, naša SPC je rešila valjda da pokaže kako smo mi Srbi najhrišćanskiji narod i kako mi jedini znamo šta je to Veliki petak, Velika subota i sam Uskrs i Isus Hristos.

Pokazujući još jednom da se ne meša u politiku, državu , stranke, vojsku, i druge državne institucije , a pogotovo ne u istoriju, kulturu, umetnost i sport, SPC je uputila pismo  “Crvenoj zvezdi” u vezi derbija a “radi znanja i daljeg postupanja”:

 

“U  Истанбулу живи три милиона људи који потенцирају своје српско порекло! У читавој Турској их је готово девет милиона. Још је краљ Александар Карађорђевић изјавио да су Срби измирили све рачуне са Турском 1912, па убудуће са њима можемо бити само пријатељи. То, ипак, нико није узео за озбиљно до пре пет година.” То каже Драгослав Милосављевић, предсједник Друштва српско-турског пријатељства "Инат"

Пратећи верско-политичка таласања у Рашкој или Санџаку, ону сумануту  представу после утакмице када су млади носили турске и верске заставе и урикали да је то Турска, па онда најаву наших младих патриота да ће у недељу носећи српске и православне заставе, уз српску патриотску музику, прошетати улицама и тиме једноставно рећи да је то Србија. Шта рећи  осим да ништа од тога не слути на добро, тим пре што неодољиво подсећа на методологију из почетка 90-их.

Очито и СПЦ и ИВЗ, уместо да сабирају, како им вера налаже, оне деле народ и распирују раскол,

 

Srbi su Srbi a naročito smo mi Srbi, reče vladika Grigorije.

"Budimo  ljudi iako smo Srbi"-reče patrijarh Pavle.

Kako za koga, ali  ja sam mišljenja da je Pavle najpametniji i najčasniji od svih vladika, koji je i ponašanjem i rečima učio vernike da budu ljudi pre svega.

Nedavna izjava Tome Nikolića „da su za njega Srbi iz Republike Srpske Bosanci,(nije rekao Bošnjaci, govorio je o geografskoj a ne nacionalnoj odrednici) iako neki od njih ne vole da ih tako zovu“ izazvala je lavinu nacionalno i pravoslavno-svetosavski ostrašćenih napada, čemu se , na moje iznenađenje, priključio i vladika Grigorije.

Sada već neki govore kako su Srbi sa severa Kosova „srpskiji“ od onih južno od Ibra i glupostima nikad kraja.

images?q=tbn:ANd9GcSuM7Lmg30IqKMz4ygfwOXTVJygv9l1UxvRyaBXxPF9_DSdH6CV 132.jpgimages?q=tbn:ANd9GcSxLpdDjAnXR3TczN_s-49LGUmFwTLwickWQc2YuabBnZYgCxI9

 

 

U Lisabonu su Rusija i NATO sa zadovoljstvom konstatovali da je hladni rat prošlost, da nisu više protivnici i da će Rusija učestvovati u raketnom štitu i tešnje sarađivati sa NATO i po ostalim bezbednosnim pitanjima na ravnopravnim osnovama i transparetno. 

1289630131127.jpg 

Rusija dakle prihvata NATO kao partnera i nudi ne samo uvezivanje nacionalnih raketnih sistema već izgradnju jedinstvenog sistema od Atlantika do Urala. Da ne bude zabune, Rusija nije ni za jotu odstupila od svojih strateških interesa ali je procenila da je strateško partnerstvo sa NATO korisnije od konfrontacije.Rusija će tesno sarađivati i omogućiti šeleznički tranzit opreme i vojnika NATO preko ruske teritorije u Avganistan.

Sa Samita je poručeno da  NATO “pozdravlja izražena opredeljenost Vlade Srbije za evroatlantske integracije i jačanje saradnje između NATO i Srbije,

 

Srpsko-hrvatski odnosi su uvek bili ključ mira, stabilnosti i bezbednosti regiona i šire, pa bi bilo normalno da su upravo Srbi i Hrvati najviše zainteresovani da oni uvek budu što je moguće bolji. Međutim, nije uvek bilo tako, pa i još nije, i upravo zbog toga oni koji se trude da civilizuju i uljude međusobne odnose zaslužuju najviše pohvale. Da su uvek kroz istoriju, dalju i bližu, na čelu oba naroda bili ljudi,  ne bi ni bilo potrebno da na početku druge decenije 21.veka radimo ono što su moderni narodi davno učinili, dakle izvinjenje, žaljenje, utvrđivanje istine i pomirenje. U istoriji, kao i u životu pametni uvek moraju da ispravljaju ono što su neodgovorni, i  budale upropastili.

Predsednici Tadić i Josipović su poručili da su odlukom da posete Ovčaru i Paulin Dvor, kao mesta stradanja pripadnika oba naroda, pokazali da nema sile koja će ih sprečiti da okončaju proces pomirenja.

1374402964cd2bf157672d949987521_450x299.JPG

"Niko ne treba da nas natera da budemo ljudi", a oni su pokazali da su državnici i ljudi.

Prema njihovim rečima, Hrvatska i Srbija će morati da sruše još mnoge barijere, a prvi i najvažniji korak u tom pravcu biće utvrđivanje istine o sudbini nestalih u ratu.
"Nema te politike koja će nas dvojicu sprečiti

 

Izjašnjavanje na popisu je  privatno, građansko i demokratsko pravo stanovnika, izraz slobode ličnosti. U demokratskim društvima i sekularnim državama, kakvim se svi predstavljaju, nepojmljiv je bilo kakav pritisak i mešanje crkve u državne poslove, a popis je državna a ne crkvena stvar.

Indikativno je sa kojom  agresivnošću verski poglavari i vrhovi crkava i IZ  pokušavaju da utiču na građane i direktno se mešaju u državne i političke poslove. Valjda se Crkve bave onima koji su se slobodnom voljom izjasnili kao njeni vernici a ne da propisuju kojoj naciji će da pripadaju i kojim jezikom će da govore. Definitivno, sve verske zajednice podstrekavaju nacionalne podele, ističući uzvišenim to što će se neko izjasniti baš kao pripadnik te i te nacije.

Čemu toliko mešanje crkve u državne poslove, da li zato što nema poverenje u državu ili zato što je država stvarno toliko slaba. Da li to crkva nema poverenja u sopstvenu državu i njenu sposobnost da garantuje građanima slobodu izjašnjavanja ili koristi svaku priliku da se eksponira kao politički faktor.

U ime Boga poziva se na nove podele jer sva tri proglasa ili uputstva  liče kao jaje jajetu a rečnik i poruke su mnogo sličnije onim pogubnim  koje su upućivane početkom devedesetih.Očito da se crkve i IZ nisu baš mnogo odmakli od  ondašnjih mantri.

Evo sva tri upustva, (uputa ili naputka):

 

U traženju odgovora gde smo potrošili XX vek i kakvo nam je stanje nacije mislim da razmišljanje Latinke Perović o tome može biti vrlo konstruktivna dopuna i odgovor na mnoge teze Dobrice Ćosića, a i drugih. U tom smislu evo nekih sižea iz njenih razmišljanja o tome:

“Tvrdnja da je Srbija samo objekt istorije, žrtva interesa velikih država i koalicija malih, jednostavno nije istinita. Promišljanje vlastite istorije podrazumeva dešifrovanje ključnih protivrečnosti razvoja i ponuđenih strategija njihovog razrešavanja.

Mala, siromašna i neprosvećena zemlja – na početku XIX veka ni milion stanovnika, uoči Prvog svetskog rata tri miliona, od čega devet desetina čini seljaštvo – Srbija nije mogla iznedriti originalne ideje. Stvarna istorija društvenih ideja u njoj je istorija recepcije velikih evropskih ideja i njihove prerade do neprepoznatljivosti izvora.
Ne treba zaboraviti da su procesi kroz koje Srbija prolazi u XIX veku uporedivi sa procesima kroz koje je Zapadna Evropa prošla u XVIII, čak u XVII veku.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana