Sudeći po ponašanju naših političkih stranaka moglo bi se zaključiti da su ,sa manje ili više nijansi,  mnogo izraženije profilisane kao interesne grupe i grupe za pritisak nego političke partije u klasičnom ili modernom smislu. Stranke funkcionišu kao preduzeća-firme,čak i govore o menadžmentu ,a članstvo u strankama je najmanje vezano  sa ideologijom već ličnim statusnim i materijalnim interesima, a za ideale neka rade budale.

Ne ulazeći u rasprave o kraju ideologije, pa ni problematizovanje pitanja šta je ideologija u savremenom smislu, a imajući u vidu politički spektar Srbije opravdano se nameće pitanje imaju li stranke ideologije, po čemu se razlikuju, koje su to vrednosne crvene linije kad niko ne može ni sa kim , a onda svako može sa svakim i. Ili je možda jedina vrednost doći na vlast i na tom strašnom mestu postojati.

Dobar povod za ovu raspravu je izjava portparolke DS Jelene Trivan da SNS nema ideologiju.

 

Nije sporno da je ustavno uređenje BiH  po Dejtonu više bilo u funkciji trenutnog prekida rata nego koliko ćeto biti   funkcionalno rešenje za tako stvorenu državu.Još tada su ljudi vedra duha rekli onu poznatu izreku «..beš rešenje koje ništa ne rešava”

Realnost  BiH je što je sada u svakom pogledu u gorem položaju nego pre 20 godina, realnost koja nikome nije potaman . Realnost je i Republika Srpska kao entitet u BiH koja je  nastala kao i onaj  drugi entitet.

Opravdano se postavlja pitanje ima li BiH budućnost ili je država bez budućnosti, jer da se uredi ne ide, da se rasturi ni to ne ide, a status quo ne daje nikakve rezultate.

Danas je Dodik kao novi predsednik RS formulisao svoju politiku u nekih desetak ključnih stavova:

1.- poručio da je njegov cilj jaka, stabilna, demokratska i prosperitetna RS sa nadležnostima koje su joj date Dejtonskim sporazumom i suverenitetom koji je unela u državnu zajednicu BiH.
2.- "Ja sam za moguću BiH, a ona je moguća samo sa RS i nadležnostima koje su joj potvrđene Dejtonskim sporazumom

3.- .da oni koji sanjaju unitarnu BiH, ili koji se nadaju da će pod plaštom evropskih integracija razvlastiti RS,treba da znaju da nikada i ni pod kojim uslovima nećemo odustati od svoje autonomije, ni po cenu ulaska u Evropsku uniju

4.-  da će kao predsednik RS poštovati pravo građana da se o evroatlantskim integracijama izjasne na referendumu.

5.- da je i protiv toga da RS i Federacija BiH plaćaju neefikasnu i nepotrebnu administraciju

 

U poslednjih nekoliko dana bilo je mnogo vesti o zabrinjavajućoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji u zemlji , a mediji saopštavaju  alarmantne podatke o rejtingu i plasmanu Srbije na svetskim rang listama po mnogim bitnim pokazateljima. Građani ne znaju gde su baš rangirani ali osećaju sve teškoće tranzicionih benefita i još uvek ćute. Zato mislim da je  krajnje je vreme da Vlada Srbije obavesti javnost da je održala sednicu na kojoj je utvrdila konkretnu odgovornost, mere i rokove za izvlačenje zemlje iz nezavidnog položaja.

7545160734c94d0323df3c462506313_extreme.jpg 

 

Srbija se nalazi u ozbiljnim teškoćama koje se mogu prevazići samo nacionalno odgovornim radom svih,kao što je nekada govorio Jovan Cijić.Politička borba mora da se vodi tamo gde joj je mesto jer je to ozbiljna stvar a ne folkolor pa ne može biti ni deo navijačkog folklora, mada je skandiranje “Spasi Srbiju , ubij se” teško svrstati u bilo koju vrstu folklora. 

trib-v.jpg 

 

Niko ozbiljan ne smatra da su stadioni mesto gde se vodi politika i da fudbalske utakmice mogu biti političke tribine. Navijači nisu političke partije ali ih očito neko instrumentalizuju kao grupe za pritisak.

Zato bi parlament i vlada morali postati ozbiljnija mesta ne samo gde se vodi politika, već mesta gde se ozbiljno raspravlja  šta se dešava u društvu i na stadionima.

Nije mi uopšte namera da se bavim , čak ni da kritikujem ponašanje navijača, već političkom neodgovornošću onih koji to tolerišu, podstrekavaju i usmeravaju.Nisam video ništa dobro kada se skandiralo “Spasi Srbiju i ubij se” Slobodanu Miloševiću, ni kada se skandiralo to isto Vojislavu Koštunicu, a ni sada kada se  skandira Borisu Tadiću ni bilo kome da se to upućuje.

 
2010-11-05 23:40:12
Društvo| Umetnost

Slike (portrete) svoje (ne)ljube

Milan Karagaća RSS / 06.11.2010. u 00:40

Još se portreti predsednika/ca u skupštinskom holu nisu ni osušili a čaršija je već lansirala dosetku  “Lep/a si  kao portret u skupštini”.

Objašnjenje predsednice Skupštine

5728720984cd411bdc8621279416173_450x259.JPG

da je lepota portreta kad to radi umetnik jer “to je ono kako vas umetnik vidi”, “na jedan način koji je malo drugačiji od onoga što ja o sebi mislim, ali prosto nije mesto da govorimo o tome da li sam na portretu lepa ili nisam” može da bude prihvatljivo ako se radi o portretima za privatne potrebe. Inače, umetnik je, uprošćeno govoreći, mogao da smatra da bi i karikature zadovoljile njegovo viđenje i umetnički dojam.

Nije mi namera da ulazim u umetničke dojmove glede portreta predsednika Skupštine ali je to još jedan povod da se prosto zapitamo ko to i kako troši naše novce.

 

Srpsko-hrvatski odnosi su uvek bili ključ mira, stabilnosti i bezbednosti regiona i šire, pa bi bilo normalno da su upravo Srbi i Hrvati najviše zainteresovani da oni uvek budu što je moguće bolji. Međutim, nije uvek bilo tako, pa i još nije, i upravo zbog toga oni koji se trude da civilizuju i uljude međusobne odnose zaslužuju najviše pohvale. Da su uvek kroz istoriju, dalju i bližu, na čelu oba naroda bili ljudi,  ne bi ni bilo potrebno da na početku druge decenije 21.veka radimo ono što su moderni narodi davno učinili, dakle izvinjenje, žaljenje, utvrđivanje istine i pomirenje. U istoriji, kao i u životu pametni uvek moraju da ispravljaju ono što su neodgovorni, i  budale upropastili.

Predsednici Tadić i Josipović su poručili da su odlukom da posete Ovčaru i Paulin Dvor, kao mesta stradanja pripadnika oba naroda, pokazali da nema sile koja će ih sprečiti da okončaju proces pomirenja.

1374402964cd2bf157672d949987521_450x299.JPG

"Niko ne treba da nas natera da budemo ljudi", a oni su pokazali da su državnici i ljudi.

Prema njihovim rečima, Hrvatska i Srbija će morati da sruše još mnoge barijere, a prvi i najvažniji korak u tom pravcu biće utvrđivanje istine o sudbini nestalih u ratu.
"Nema te politike koja će nas dvojicu sprečiti

 

U Srbiji mnogo lepe a i ružne reči  počinje sa čarobnim slovom «S», sreća, slava, sloboda, sloga, srpstvo, Srbin,sudbina, ali i  siromaštvo, sramota,strah, sebičnost , siledžijstvo. Stanje siromaštva u Srbiji podesća me na staru pesmicu koju su nam bake i majke poodavno recitovale “Sveti Sava sišo s neba, sanio svojoj sestri Savi sepet suvih smokava» pa i ona «Samo sloga Srbina spašava», pa kako izgleda ostaje da se sve više stanovnika pita da li nas još “Samo Sveti Sava siromaštava spašava“.

Prema pisanju Politike u Srbiji je broj siromašnih je premašio cifru od  700.000,odnosno 6,9%, "Ali ako bi se broj najsiromašnijih merio prema standardima EU, broj siromašnih građana Srbije dostiže gotovo milion ljudi! Ako je procena da  Srbija  ima  7.306.677 stanovnika, to znači da je, prema evropskim standardima   Svaki Sedmi Stanovnik Srbije Siromašan

Samo ove godine broj ljudi koji gladuje povećan je za 100.000. Broj nezaposlenih je porastao sa 16,7%  na 19,2 % u aprilu ove godine, odakle i dolazi porast siromaštva.

Siromastvo.jpg


Dalji zabrinjavajući podatak je oko 1, 5 milion ljudi preživljava bez plate,  720.000 ne može da na nju računa jer su nezaposleni, oko  350.000 radnika redovno radi, ali zarađenu platu čeka najmanje tri meseca, a nekada i više od godinu dana. Oko 440.000

 

Razlike među ljudima su normalne, podele i razlike po mnogim pitanjima takođe, ali ono što nije normalno je na koji način, sa koliko mržnje, netolerancije,netrpeljivosti i ekstremizma se ispoljavaju. Upravo to navodi na zaključak da se podele ipak svode na ljude i neljude, civilizovane i necivilizovane, pristojne i nepristojne.

Ima li načina da se razlike prihvate i tolerišu, a kroz civilizovan dijalog razrešavaju?Gde su tu porodica, škola, mediji, država? Verujem da većina zna šta bi trebalo ali ne zna kako. Ni sam nemam odgovor,  pa evo teksta za razmišljanje.U Press Magazinu je objavljen odličan članak “Svi srpski raskoli” pa je to dobar povod i uvod da se svako zapita i razmisli čemu to, zašto i dokle.

“Dušan Kovačević napisao da se Srbi dele na nebeske i ovozemaljske, proistočne i prozapadne, čuvare Kosova i secesioniste, patriote i izdajnike, racionalne i iracionalne, monarhiste i republikance,vernike i ateiste, četnike i partizane, oslobodioce i oslobođene, Srbe i Jugoslovene, na podunavske, pomoravske, posavske, podrinske, pa na srpske Srbe, kosovske, crnogorske, hrvatske i ostale Srbe. Slede srpski Srbi i Srbi iz dijaspore: nemački, francuski, američki, novozelandski, južnoafrički Srbi. Potom u Srbiji imamo bogate i siromašne, one na ić i na ov, ac, ski, go, ač. Zatim na podele za i protiv Rusija - SAD ;Mladić heroj - Mladić ratni zločinac; Partizani - Četnici ;socijalizam - komunizam ;Ćirilica - Latinica ;Crvena zvezda - Partizan ;narodna muzika - zabavna muzika; autošovinisti-autopatriote;Srbi iz turskog dela Srbije i valjda oni koji nisu.

U podeli učestvuju i sadašnja i bivša braća, rođaci, kumovi, prijatelji. Iza njih su građani i seljaci, stari i mladi, muški i ženski, rođeni i nerođeni. Poslednja podela, po Kovačeviću, jeste Srbin podeljen na samog sebe.

 

Posle zajedničke rezolucije Beograda i EU potpuno je deplasirano govoriti da izlazak Srba na izbore na Kosovu legitimiše nezavisnost.

Predstojeći vanredni parlamentarni  izbori na Kosovu ponovo unose zbrku u inače konfuznu srpsku zajednicu , koja , mada sve manji njen deo, iščekuje da li će Beograd dati zeleno svetlo ili predložiti bojkot. I dalje je u opticaju stav  da bi učešća na izborima predstavljalo priznavanje kosovske nezavisnosti. Poruka koja im se upućuje glasi otprilike u stilu: ako nas ne  poslušate sami ćete biti  krivi, a ako nas  poslušate mi nećemo

 

Ne ulazeći u religijsko tumačenje pakla, čistilišta i raja, možda bi u ovom vremenu nasilja, gramzivljosti, kriminala,  ponižavanja, siromaštva i  mnogih nepravdi koje jedni drugima činimo analiziramo gde smo, šta radimo, i čemu se imamo nadati.

Da li je tačno da jer duša besmrtna i da odlazi u neki od Danteovih krugova mi ne znamo, ali da savest može biti itekako opterećena i prolaziti kroz razne krugove to je svima poznato.Zato preporučujem da se svako  samotestira  i vidi gde mi je savest i da li onim što radi drugima i sebi radi tako da mu bude tamo gde bi želeo u nekom od pretpostavljenih Danteovih krugova

Sa zadovoljstvom vam nudim kratku prikaz Danteove avanture koji je kao gost autor uradio moj prijatelj Zdravko Zeljković:

"Putovanje ljudske duše kroz pakao i čistilište do raja i samospoznaje.

PAKAO (34 pevanja)

250px-Botticelli_ChartOfDantesHell.jpg

Sandro Botičeli: Karta pakla. 1490.

Pakao je stvoren zbog pobune anđela koje je predvodio LUCIFER. I sada se on i «pobunjenici» tamo nalaze.Pakao se nalazi unutar zemlje i  ima oblik levka od devet krugova.. Svaki krug je manji od predhodnoga i predstavlja sve veće zlo, sa vrhuncem u centru(na dnu) gde je satana.U paklu vlada Zakon pakla – Zakon bezdana.U predvorju pakla  sede pravednici i mudri ali nekršteni, ipak nedostojni raja.

VERGILIJE vodi DANTEA kroz zagrobni svet: od početka pakla do kraja čistilišta gde ga predaje BEATRIČI koja ga vodi u raj.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana