Danas je Beograd dostojno obeležio 66.godišnjicu slobođenja. Neka je večna slava i hvala palim za slobodu.

Tim povodom sa zadovoljstvom preporučujem tekst koji je napisao uvaženi

gost autor Gorran2 :

20. oktobar - jedan od datuma oko kojih je bilo mnogo sporenja poslednjih 20 godina. Oslobođenje ili nova okupacija, tragedija ili blistava pobeda, početak napretka ili početak propasti?

300px-Groblje_oslobodilaca_beograda_1944.JPG

Groblje oslobodilaca Beograda

U  borbama za oslobođenje Beograda poginula su 2.953 borca NOVJ i oko 940 Crvenoarmejaca.

 

U traženju odgovora gde smo potrošili XX vek i kakvo nam je stanje nacije mislim da razmišljanje Latinke Perović o tome može biti vrlo konstruktivna dopuna i odgovor na mnoge teze Dobrice Ćosića, a i drugih. U tom smislu evo nekih sižea iz njenih razmišljanja o tome:

“Tvrdnja da je Srbija samo objekt istorije, žrtva interesa velikih država i koalicija malih, jednostavno nije istinita. Promišljanje vlastite istorije podrazumeva dešifrovanje ključnih protivrečnosti razvoja i ponuđenih strategija njihovog razrešavanja.

Mala, siromašna i neprosvećena zemlja – na početku XIX veka ni milion stanovnika, uoči Prvog svetskog rata tri miliona, od čega devet desetina čini seljaštvo – Srbija nije mogla iznedriti originalne ideje. Stvarna istorija društvenih ideja u njoj je istorija recepcije velikih evropskih ideja i njihove prerade do neprepoznatljivosti izvora.
Ne treba zaboraviti da su procesi kroz koje Srbija prolazi u XIX veku uporedivi sa procesima kroz koje je Zapadna Evropa prošla u XVIII, čak u XVII veku.

 

У тексту написаном почетком фебруара о.г. за “Печат”, Добрица Ћосић се “одредио и према неким темељним одредницама нашег егзистенцијалног стања.”

Много питања, мало одговора, много критике мало самокритике, спаса нам нема али пропасти  ваљда нећемо , ваљда ће нам се оказати.

Имајући у виду специфичну тежину Добрице у српској нацији и нарочито његову улогу у збивањима у Србији барем последњих  30 година, и без обзира да ли се некоме свиђао или не, и тим пре,све оно што  он износи има своју тежину.То је свакако једна дијагноза свега онога зашто смо ту где јесмо, а нисмо тамо где смо могли да будемо, али може бити и прогноза када ћемо и да ли ћемо ако се не позабавимо дијагнозом  и терапијом.

Уосталом , и најновија дешавања имају итекако везе и своје корене у ономе што сами себи усађујемо или нам усађују  у главу ко зна од када а није добро што то раде и сада. Они који народ  убеђују и доводе у илузију да смо најбољи и безгрешни, бољи од свих и зато су нам сви други радили и раде о глави, а наши издајници националних интереса им се улизују.Ако се код народа створи таква илузија онда је лако манипулисати разочарењима.

Зато изнете оцене заслужују озбиљну анализу пре свега оних странака и оних политичара  које имају озбиљне а не калкулантске намере да покрену Србију из летаргије прошлости ка модерној држави и нацији.

Мени лично се учинило да следећи ставови прилично добро одсликавају нашу политичку  стварност, дакле:

“ Српски народ и после два века изгибије за државу још нема међународним правом дефинисану територију,  Албанци анектирају српску етничку територију, а„проевропска демократска коалиција”

 

Uz ogradu da nisam informisan o karakteru, formatu i obuhvatu skupa, a u najboljoj veri i nameri da se čuje i glas B92 blogozajednice, kako se ne bi osećala diskriminisanom,  postavljam pitanje da li su skupu blogera u Novom Sadu  prisustvovali i blogeri B92.

Ako nisi zašto nisu?

Ako jesu po kom delegatskom sistemu su birani i koje telo ih je delegiralo?

Ako su bili da li će nas informsati o onome šta se dogovaralo i šta je dogovoreno?

Kako je saopšteno radi se o najvećem regionalnom susretu blogera na kome se razgovara o trendovima u blogosferi i u društvenim mrežama.
Glavna tema ovogodišnjeg skupa "Blog open" je tretiranje blogera u medijskom zakonodavstvu. Možda o tome imaju šta da kažu i blogeri B92.
U svakom slučaju, mislim da je Blog B92  sastavni deo javnog mnenja i, neka mi bude dozvoljeno, spada u red pristojnijih i boljih vrsta ovog vida komunikacije.

Možda jedan sličan skup i blogera B92 ne bi bio na odmet, što ostavljam uredništvu i rukovodstvu B92.

 

“U  Истанбулу живи три милиона људи који потенцирају своје српско порекло! У читавој Турској их је готово девет милиона. Још је краљ Александар Карађорђевић изјавио да су Срби измирили све рачуне са Турском 1912, па убудуће са њима можемо бити само пријатељи. То, ипак, нико није узео за озбиљно до пре пет година.” То каже Драгослав Милосављевић, предсједник Друштва српско-турског пријатељства "Инат"

Пратећи верско-политичка таласања у Рашкој или Санџаку, ону сумануту  представу после утакмице када су млади носили турске и верске заставе и урикали да је то Турска, па онда најаву наших младих патриота да ће у недељу носећи српске и православне заставе, уз српску патриотску музику, прошетати улицама и тиме једноставно рећи да је то Србија. Шта рећи  осим да ништа од тога не слути на добро, тим пре што неодољиво подсећа на методологију из почетка 90-их.

Очито и СПЦ и ИВЗ, уместо да сабирају, како им вера налаже, оне деле народ и распирују раскол,

 

Na sednici Glavnog odbora stranke  predsednik Tadić je rekao da će predložiti " da DS sebe osnaži kada je u pitanju socijalni dijalog, da pomeri političko težište ka levici".

Dobro je, bolje ikad nego nikad, samo da nije kasno.

Nema razloga da ne verujemo u odlučnost čoveka koji je to više puta pokazao počev od odnosa u regionu, odlaska u Srebrenicu do nedavne rezolucije u UN, i odlučnosti  u stavu da EU nema bolje alternative.

Izgleda da DS kao, još uvek,najbolja ponuda na političkoj sceni Srbije, shvata da narod više ne veruje da se nacionalizam „maže na hleba“ i da u velikoj i nacionalno čistoj Srbiji sa neba padaju pečene ševe i jaganjci, da rekama teče med i mleko, a potocima rakija i pivo, niti se, kao što reče gsn.Palma , patriotizam sipa u traktor. Ozbiljno je pitanje da li je bez većih unutarstranačkih potresa moguće pomeranje DS u levo ako je do sada sve što je levo omalovažavano, ali i zbog činjenice da je  DS  od obnavljanja bila i ostala stranka centra i desno od njega, oslonjena  mnogo više,( kao i skoro sve druge stranke),  na nacionalno-pravoslavno nego na socijalno i solidarno.

Pomeranja težišta ka levici znači otkolon od mnogo čega u DS što ne pripada levici,

 

Dolazi i deseti peti oktobar od onoga 2000.godine, a izgleda sve više kao da ni onog prvog nije bilo.

Već dvadeset godina Srbija se nalazi u tranziciji, doduše prvih 10 se bavila nekim drugim prioritetima, ali izgleda da smo učili žurno od srede do petka al se nismo mnogo makli od početka..Da li je prestroga ocena da, umesto boljitka, u svakom segmentu društva vidimo, u najboljem slučaju stagnaciju, a samo ponegde i napredak. 

 „Pre nešto više od deset godina mislili smo da je tada najgore. Pa smo onda jedno kraće vreme mislili - biće bolje. Danas opet mislimo da je sada veoma loše, a da je boljitak negde u dalekoj budućnosti“, jedan je od zaključaka istraživanja Kako građani Srbije vide tranziciju iz socijalizma u kapitalizam”koje je prošlog meseca obavljeno  na uzorku od 1.813 građana Srbije. Ima tu interesantnih podataka i zaključaka

ko zaključivati želi.

Evo nekih:

- građani danas životni standard u vreme socijalizma ocenjuju sa četvorkom, a u vreme Miloševića, kao i današnji standard sa dvojkom. Standard u vreme Miloševića ocenjen prosečnom ocenom 1,95, dok je vlast koja je došla nakon njega dobila ocenu 2,32.

dalje,  

-više od četiri petine ispitanika, odnosno 81%, tvrdi da je bilo najbolje u vreme socijalizma,

 

Najavu predstojećih pregovori Beograda i Prištine prati i znatiželja u javnosti ko će biti u našem pregovaračkom timu, a u štampi se već licitira sa nekim imenima. Pošto smo odlučili da idemo u pregovore, podrazumeva se da smo i definisali ciljeve i šta želimo da postignemo, što je osnov za izradu pregovaračke strategije i taktika.  Svakako, pre ulaska u prergovore treba dobro promisliti o tome ko treba da pregovara, ko treba da bude u timu, ko treba da vodi tim, i ko može najbolje da podrži vođu tima. Za uspek pregovora svakako su bitni tak i veština“Takt je veština da nekome nešto dokažete, a da od njega ne napravite neprijatelja ili budalu i da sami ne ispadnete budala”(Howard W. Newton)

Mi ne bi bili mi kad svako ne bi misli da baš on zna najbolje da sastavi vladu i fudbalsku reprezentaciju pa tako i ovu pregovaračku reprezentaciju. Predlozi i mišljenja se kreću u rasponu

 

Kome god je svejedno što je Srbija ostala bez Kosova taj nema srca, ali ko god misli da će ga vratiti nema pameti. Pošto je izgubljeno ono što se nije znalo sačuvati , krajnje je vreme da se sačuva ono što još nije izgubljeno. To je moguće samo u neposrednim pregovorima Beograda i Prištine i dobro je što se oni najavljuju, a još bolje što iza njih stoji EU i UN i još bolje što je Srbija  napustila politiku konfrontacije sa EU i nastupila sa onom zajedničkom rezolucijom. O štetnosti inaćenja sa Evropom pisao sam još u januaru 2008., a o EULEX- u oktobru iste godine. .).

Konačno se shvatilo da  kosovsko pitanje mora da se rešava kao srpsko-albansko i evropsko,a ne rusko-američko. Prema tome treba biti optimista  pa i u problemu videti priliku, a ne samo probleme u svakoj prilici.

Bez obzira šta ko mislio, sviđalo mu se ili ne, ali odluka predsednika Tadića da nađe zajednički stav sa EU je hrabra, mudra i pametna a bilo bi još pametnije da je to bilo ranije.

Dobro je što se shvatilo da bi  najveći gubitak, veći čak i od gubitka Kosova, bio ako Srbija u borbi protiv nezavisnosti Kosova , žrtvuje sopstvenu nezavisnost, svoj evrposki put i svoju poziciju u regionu.

 

Tužno je gledati one ljude koji stoje sa slikama svojih najmiliji nestalih u ludilu ratova tokom 90-ih godina. Tužno je i ružno kako se sve države regiona i međunarodni organi odnose prema tom problemu, a još tužnije što i se i dalje raspiruju strasti koristeći brojke tih nesrećnika.

14258571784c7ba2698cdf6422130772_450x317.jpg

 

Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji još se traga za 14.790 nestalih  ljudi. Od tog broja u BiH se kao nestalo vodi 10.512 osoba, u Hrvatskoj 2.436 a na Kosovu 1.842 ljudi.

Prema podacima udruženja porodica nestalih, od ukupnog broja nestalih, nepoznata je sudbina još 4.418 Srba, od toga u BiH 1.756, Hrvatskoj 2.130 i na Kosovu i Metohiji 532.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana