Imenovanja  predsednika i članova upravnih odbora kulturnih ustanova i manifestacija u Beogradu, te gradskih kulturnih manifestacija izazvalo je prilično bure i različite komantare u medijima, sa posebnim fokusom na stranačku pripadnost ili podršku imenovanih.

Sadašnja stranačka postavljenja i podobnost, (koja se inače praktikuje od 2000.godine),  podsećaju na onaj period tzv. moralno-politička podobnost,  neposredno posle 2.svetskog rata, koji su i komunisti ubrzo napustili. Razlika je u tome što sada  moralnu podobnost ni odgovornost  niko i ne spominje, niti se traži.

U političkoj  modi kod nas je još uvek  priča o tome kako je nekada za sve trebala moralno-politička podobnost, pri čemu se ista tumači sa izrugivanjem, a u smislu da nisi mogao ići ni u obdanište i osnovnu školu ako ti celo porodično stablo nije bilo komunističko. Te kako neko baš zbog toga nije mogao da završi ni osmogodišnju školu, ni zanat ni fakultet,…. izgovor za sve.

Skloni smo čak da sami sebe omalovažavamo i blatimo svoje juče kako bi pokazali svoje novo danas, koje, najčešće, izgleda mnogo ružnije od onoga što smo bili juče.

Kritikovati nešo što je bilo, korektno je samo ako smo stvorili nešto bolje. Uostalom,

 
2009-06-28 14:30:38
Društvo

Danas je Vidovdan

Milan Karagaća RSS / 28.06.2009. u 15:30

Kosovo-najskuplja srpska reč ili džoker za manipulacije.

Ovogodišnje obeležavanje Vidovdana najposećenije i najmasovnije obeležavanje na Gazimestanu u poslednjih nekoliko godina, na kome je prisutno više hiljada ljudi.  

Kosovo i Vidovdan su neodvojivi simboli srpske nacionalne svesti i bića. Oni su osnova najlepših i najplemenitijih osećanja nacionalne svesti i ponosa, nauk i istorijska pouka ali, nažalost, često se “najskuplja srpska” reč zlooupotrebljava kao džoker u raznim kalkulantsko-malipulantskim-politikantskim spekulacijama i zamazivanja očiju narodu zarad lične koristi, uključujući i materijalnu- od novih patika do stanova, kuća i biznisa, za jedne dok drugi i dalje žive u getu, bez osnovnih uslova za život i slobode kretanja.

Na Vidovdan  su se desili mnogi značajni događaji u srpskoj istoriji, evo samo nekih:

-         1389.godine, Boj na Kosovu

-         1914.godine, Sarajevski atentat

-         1919. potpisan Versajski sporazum

-         1921. donet Vidovdanski ustav Kraljevine SHS

-         1948. Rezolucija IB

-         1989. obeležena 600.godišnjica Kosovskog boja, preko milion ljudi na Gazimestanu i čuveni govor Slobodana Miloševića

-         1990. usvojeni amandmani na Ustav Hrvatske, kojim Srbi više nisu konstitutivni narod u Hrvatskoj

-         2001. Slobodan Milošević izručen tribunalu u Hagu

-         2006.godine Crna Gora primljena u UN kao nezavisna i 192 članica

 

“Niko Srbiji i Srbima ne može da oduzme Vidovdan. Ali,

 

Srbija, koja je nekada za Bugarsku, Rumuniju i Mađarsku bila Zapad, doživela je da ona postane Bugarskoj istok na zapadu, a Bugarska njoj Zapad na istoku.

Dovoljno je deprimirajuće da je za građane Srbije Bjeljina ono što je nekada bio Trst , a Bosna njen Zapad.

Puna su nam usta kako je Srbija lider na Balkanu, u regionu, ili kako hoćemo to da budemo, samo što nismo postali, te kako je ovaj ili onaj državnik, ministar ili strani zvaničnik izjavio upravo to.

Lepo je čuti ono što nam lepo zvuči, lepo je čuti i lepe želje ali nije lepo kad sami sebe lažemo

 
2009-06-18 18:48:14
Društvo

Lepo ponašanje i komunalna policija

Milan Karagaća RSS / 18.06.2009. u 19:48

Iluzorno da će se samo apelima, kao što je onaj simpatični  na B92  “Srbija je keva, čuvaj kevu da ti duže traje “ i sličnim, iskoreniti naše loše navike i stići do zadovoljavajućeg nivoa pristojnog ponašanja.

Upravo zbog toga je najava Zakona o komunalnoj policiji i uopšte ideja o uvođenju komunalne policije vredna pažnje i zaslužuje podršku.

Predlog zakona o komunalnoj policiji  nalazi se u Skupštini i očekuje se da će  biti usvojen, tako da ćemo uskoro imati i Komunalnu policiju.

S obzirom na naš mentalitet i navike,

 

Oni koji se sećaju pre 20 i više godina čuvene rubrike "Odjeci i reagovanja", sada imaju priliku da prate njen drugi deo,  ali sada su «Večernje novosti» nosilac «projekta». ovde

 A vidimo i B92 se uključuje.

 Naime, krajem 80-ih godina prošlog veka je Politikina rubrika «Odjeci i reagovanja» bila medijska podrška jednom projektu «nacionalnog osvešćivanja» srpskog narod, nažalost ne sa težištem na ljubavi prema sopstvenom koliko na mržnji prema drugima. Tada su nam širili vidike kako su svi narodi na prostorima SFRJ neprijatelji Srba i kako su partizani i komunisti zajedno sa Vatikanom i Kominternom radili isključivo protiv Srba. Otkopavale jame po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nosale mošti svetaca,mahalo se kostima i lobanja, objavljivale istinite, verovatne i neverovatne priče. Bio je to uvod i u tzv.patriotsko novinarstvo koje je postajalo sve više ratnohuškačko.

Rezultat je bio da su odjeci postali krici a reagovanja postupci bez rezonovanja.

 

Za razliku od ondašnjeg projekta i njegovih “Odjeka i reagovanja», koji nas je svađao sasvima ostalima, ovaj sadašnji , koji su pompezno pokrenuli Instituta za savremenu istoriju i "Novosti", namerno ili ne, raspiruje mržnju među Srbima.

I onda su to radili neki nedržavni i crkveni faktori uz prećutnu podršku državnih organa,

a i sada je slično. Država se drži po strani umesto da stane u centar i pomeri u stranu one koji  revizijom istorije i rehabilitacijama  prizivaju nove raskole, mržnju i sukobe.

Interesantno je kako država, preko državnog sekretara u ministarstvu pravde ipak reaguje

 
2009-06-06 13:47:18
Ekonomija

Premijer Putin i biznismen Deripaska

Milan Karagaća RSS / 06.06.2009. u 14:47

Iako su ga rukovodioci oblasti pokušavali da odvrate, nudeći mu da poseti neku novu fabriku, Putin je obišao fabriku cementa ,uz komentar – «kakvo ste đubrište ovde napravili.»

«Ne možete me ubediti da ste uradili sve što je moguće da olakšate život stanovnicima Pikaljova»- rekao je Putin gubernatoru Serđukovu.

Putin je održao sastanak sa rukovodiocima oblasti, grada i fabrika, uz napomenu da je namerno došao da bi   «naterao autore svega ovoga, da dođu i svojim očima vide posledice svojih ambicija, neprofesionalizma ili prostačke alavosti «

«Autore», od kojih je glavni bio Oleg Deripaska,da su «skidali šlag sa torte a sve ostalo puštali da propadne- iz tri fabrike koje su bile povezane jedinstvenim tehnološkim procesom izvučena je najrentabilnija, ona koja je proizvodila cement i sodu, prekinut je proizvodni lanac, narušena zajednička infrastruktura, ostavili su jedni druge bez sirovina...». Dalje je rekao da problemi u Pikaljovu nisu vezani za svetsku ekonomsku krizu, već su počeli kad je fabrika podeljena.

Kada je Deripaska počeo da objašnjava uzroke takvog ponašanja, Putin mu je pružio ugovor kojim se garantuje obnavljanje rada preduzeća i rekao:» Ne vidim ovde vaš potpis, dođite i potpišite.» Deripaska je prišao i potpisao.

«A sada mi vratite penkalo»-  rekao je Putin.

Putin se potom obratio prisutnima:» Radnicima se moraju isplatiti lični dohoci, rok –danas.Mora se uspostaviti jedinstven proizvodni kompleks. Ako vi ne uspete da se dogovorite za tri meseca, to će biti urađeno bez vas. Srećno»

Stanovnicima Pikaljova sinoć je stigla plata,

 

Demokratski politički forum, koji deluje u okviru Centra za demokratiju ,organizovao je debatu pod nazivom "Antifašizam u Srbiji- juče i danas".

U svojstvu jednog od uvodničara dr.Branka Prpa je predstavila dve knjige Banjičkog logora sa popisom 23.637 žrtava. Tom prilikom je, između ostalog, iznela:

«Beograd je jedini prestonički grad u Evropi sa četiri logora na gradskoj teritoriji. Jajinci su mesto gde je sahranjeno, pobijeno u masovnim grobnicama, po našim procenama, oko 68.000 ljudi. Ta brojka ide i do 80.000, zbog toga što je vršena asanacija terena. U ova dva velika toma su stala sva imena sa jednom vrlo redukovanom informacijom: ime, prezime, pol, često ali ne uvek nacionalna pripadnost, majka, otac, oženjeni, neoženjeni, profesija i streljan, odveden, itd. Dakle, to su definicije koje su u banjičkim knjigama vođene o logorašima tokom 1941-1944. godine.Ta dva toma su zapravo zbirno izdanje osam knjiga Banjičkog logora koje su sačuvane kao knjigovodstvo zločina, kao knjigovodstvo smrti Uprave grada Beograda, dakle, Nedićeve kvinsliške uprave.»

Postavlja se pitanje kakvu poruku o svom odnosu prema antifažizmu i fašizmu, prema žrtvama fašizma, šalju država Srbija  i grad Beograd ako je do nedavno slika Milana Nedića stajala u svečanoj Sali Vlade Srbije a slika Dragog Jovanovića  evo još uvek u Sali Skupštine grada. Šta reći ako visoki funkcioneri javno govore da tu nije ništa sporno.

Ilustracije radi, jedan učesnik u debati je upravo izneo tu „ sitnicu“, koja ne služi na čast demokratskoj i postpetooktobarskoj proevropskoj Srbiji. Naime, da se u svečanoj sali Skupštini grada Beograda nalazi slika Dragog Jovanovića, koji je bio upravnik grada Beograda i upravnik logora na Banjici za vreme okupacije i da je do pre godinu dana na sajtu gradske vlade stajalo –žrtve komunističkog terora. Na konkretno pitanje kako je to moguće visoki funkcioner gradske skupštine i DS je, na zaprepašćenje prisutnih, odgovorio:

” Mislim da to više ne stoji na sajtu, ali na sajtu svakako stoji spisak ljudi koji su vršili tu funkciju gradonačelnika, nije se uvek tako zvala. Na tom spisku se nalazi taj g. Dragi Jovanović i njegova slika se nalazi na zidu gde su poređane sve te slike. Ukoliko bi ta slika bila skinuta, tu bi bila jedna vremenska rupa između prethodnog i onog sledećeg.

 

Referendum i izbori, recept koji predlaže DSS  za izlaz iz sveopšte krize i uspostavljanje države blagostanja, pre će biti da je smišljeni  recept kako da se proba popraviti rejting stranke, jer se ne nudi ništa osim poznatih stranačkih floskula. Međutim, nudi se produbljivanje opasnih podela za ili protiv “stranog faktora», odnosno na patriote i izdajnike.

Da se naša država i društvo nalazi u ozbiljnoj krizi i ozbiljnoj situaciji, da ima prostora da se sa mnogo kritike govori o svim segmentima i politike i državnih institucija, to nije spornoi, niti treba dokazivati.

Naravno, da ne treba ignorisati ni izbore kao moguću opciju  ukoliko bi ona nudila izlaz iz krize i stabilizaciju na duži rok.

Međutim, nisam siguran da su jedino novi izbori rešenje svih naših problema, da bi bili od tolike radikalne koristi da ih treba radikalno podržavati.

Zato nije teško ni dokazati da su razlozi kojima DSS i Koštunica obrazlažu zahtev za izbore dobar primer političke demagogije  i potcenjivanja pamćenja i zdravog razuma birača.A vezivanje vanrednih izbora za referendum o našem ulasku u NATO je čist primer manipulacije u stilu sa  izbornim sloganom «NATO ili DSS, odlučite sami» a to bi moglo biti i referendumsko pitanje.

Nema veze što nas niko nije pozvao u NATO, što nismo ispunili uslove niti smo kandidati, ali to je pitanje na kome se verovatno može malo popraviti rejting stranke, još ako se narodu objasni  da je glup što još nije shvatio da nas je NATO bombardovao.  Najnovije DSS otkriće je da zapravo NATO neće Srbiju u NATO već da on dođe u Srbiju da nas okupira.

 
2009-05-21 17:59:34
Politika

BAJDEN DOĐE I PROĐE........

Milan Karagaća RSS / 21.05.2009. u 18:59

Potpredsednik najveće svetske sile stoji ispred  postrojene  garde Vojske Srbije, klanja se našoj zastavi i u stavu mirno sluša himnu Srbije. To je prvi rezultat Bajdenove posete Srbiji, koji ni najokoreliji kritičari  i «branioci nacionalnog ponosa i interesa» ne mogu da negiraju.

Čudan smo mi narod. Ako niko ne dolazi onda se pitamo zašto ne dolazi, i kao znamo zašto neće, ako dolazi onda zašto dolazi i opet kao znamo unapred zašto dolazi.

O ukupnim  rezultatima je rano govoriti, pogotovo ne o dometima, a o tome i ne bih ovom prilikom jer  imamo dovoljno analitičara opšte i posebne namene koji su znali i pre nego što je došao zašto dolazi, koji znaju sve unapred unazad i unazad unapred.

Bajden je jasno izneo pozicije SAD u odnosu na Srbiju - da ne traže od Srbije da prizna Kosovo i izražavaju spremnost da sa takvom Srbijom unaprede saradnju. To što očekuje da će Srbija sarađivati sa EU je razumljivo i nije u suprotnosti sa interesima Srbije i Srba na Kosovu.

U međunarodnim odnosima ključni su interesi ,a ne emocije, mada su i emocije činjenica.. Za emocijama posežu oni koji nisu sposobni da profilišu i obezbede da njegovi interesi budu uvažavani, ili oni čiji  interesi  nemaju veze sa stvarnošću.

Ključni je interes Srbije da svoje interese ostvaruje uz pomoć SAD, EU, Rusije i ostalih, a ne da sa bilo kojom od njih , pa ni sa susedima bude u svađi. Upravo je poseta američkog  potpredsednika prilika za unapređenje odnosa sa  SAD.

Postoji jedno iskustvo iz  međunarodnih odnosa , a to je da onaj ko tvrdi da se sa nekim apsolutno slaže u svemu i da ga u svemu podržava, zapravo mu ne pridaje značaj ili mu je svejedno za njegove probleme. Pa ni Rusija ne kaže da se apsolutno u svemu slažemo.

Nisu  problem razlike već stepen spremnosti da se rešavaju, pa čak i kad trenutno postoji i pitanje oko kojeg se ne može složiti.

U konkretnom slučaju, ako SAD kažu da uvažavaju stav  Srbije da neće priznati Kosovo, valjda je to uvažavanje stava Srbije.

Konačno, svako ko misli da se pitanje Kosova može bilo kako rešiti bez saradnjesa SAD, EU pa i Rusijom, je u sferi  iluzija i političke neodgovornosti.

 

“Tucite svoju decu čim primetite da liče na vas.” Dušan Radović.

 „Blejanje“ i „smaranje“ je  kod omladine  redovan posao, a u poslednje vreme primećuje se i ozbiljan pad motivacije za učenje. Društvena i socijalna kriza najjasnije se manifestuje upravo na mladima.Ovo je konstatacija istraživanja o kojem piše Blic.

Na osnovu preseka nekoliko istraživanja o navikama i interesovanjima mladih osoba, koja su u poslednje tri godine sprovedena u Srbiju i istraživanja Insituta za psihologiju Filozofskog fakulteta urađen je profil sredsnjoškolke u Srbiji.

Kako prenosi “Blic», profil  izgleda približno ovako:

 “Ivana se oko tri sata ujutro vratila sa žurke iz jednog beogradskog kluba. Ustala je posle podneva, skuvala veliku šolju crne kafe, zapalila cigaretu i pokrenula internet sajt za druženje, popularni “fejsbuk”. Ivana ne ide ui pozorište, muzeje ili galerije, retko čita knjige i ne bavi se sportom, ali zato često gleda TV, sluša tehno ili folk  i obožava da predveče «izbleji» sa društvom...»

Ona je dokaz da je najveći promašaj našeg društva to što ni devet godina posle demokratskih promena nismo uspeli da prevaziđemo posledice dvodecenijskog nemara i zapuštenosti  i da izgradimo ni jednu kompletno «zdravu» generaciju.

Dok se naša država i mi odrasli bavili i još bavimo  spasavanjem nacije i država, počev  od SFRJ pa sve do sadašnje odbrane Kosova, te globalnim problemima, svetskom krizom, reformama, privatizacijama i tranzicijom, izgleda da smo zapostavili  i zapustili omladinu, iako se svi se zaklinjemo da su nam deca i omladina na prvom mestu- naša budućnost.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana