Oduvek sam voleo majstorske radnje. Naročito automehaničarske. Kao mali sam znao jednom u dve nedelje (koliko su mi obaveze i roditelji dozvoljavali) ceo dan da provedem kod kuma među automobilima i alatom. Fasciniralo me je to okruženje u kome je postojao poseban red kataklingera, cicubicni, bumpufni, zicni, glajzni i bumštrucni. Ni do dana današnjeg ga nisam upoznao kako treba. Kada gledam iz ove perspektive dve stvari mi se izdvajaju iz celokupne slike:
- Jednostavnost. Za sve je bilo rešenja. Naročito mi se dopadalo to što dva dela spojena daju treći koji se dalje uklapao
Znam za priču u kojoj se jedna devojčica (mislim da je Ruskinja) rodila slepa i gluva. Uspela je, sopstvenim trudom, da završi fakultet. I ko će ga znati šta još…
Sledi nastavak priče o percepciji i komunikaciji.
Floskula kojom se mnogi služe da bi pokazali sopstveno umeće razmišljanja “van kutije” je ustvari
Ovo je moj prvi blog. Nadam se da će vam biti interesantan. Zamišljen je da bude čista zabava pa ga tako i čitajte.
Without further ado.. Moj prvi blog će se baviti pitanjima percepcije i komunikacije. U ovom mastermind svetu različitih igara, obrazaca (paterna) razmišljanja i ponašanja, ona koja je najinteresantnija se ponekad odvija na nivou “promene obrasca” – konceptu koji je poznat odavno i koji ima svoje korene u teoriji i praksi pristupa koji se zove NLP – Neuro Lingvističko Programiranje. Neću se preterano uvlačiti u pristup NLP-ja, pošto i nisam