Ovo ne smete da propustite !!!
Zato ga prenosim i na blog pored toga sto smo ga stavili i na centralno mesto na naslovnoj sajta. Radi se o dvostrukom herojskom delu. Jedno je delo porodice Marinović koje je tema ovog kratkog dokumentarca, drugo je samo autorsko delo mojih kolega Dušana Čavića i Šaponje. Duboko im se svima divim zbog ovoga.
update 6. july 07
Zoxterov novi blog
-------------------------
Upravo sam razgovarao sa Zoksterom i izneo mu razloge zbog kojih smatram da nije dalje održivo njegovo učešće na ovom blogu. Razlog zasto ovako u posebnom tekstu pisem o ovom slucaju je to sto sam ga sve vreme i tretirao kao specijalan slucaj zbog cega sam trpeo najvise kritika kada su u pitanju jednaki kriterijumi za sve.
Smatrao sam da nam je ta vrsta satire potrebna kao doprinos raznovrsnosti B92 Bloga i njegove jedinstvenosti u odnosu na druge slicne
Ovako naši predsednici čuju svoje građane.
Jer kako drugačije da objasnimo to što građani glasaju za Evropu a oni čuju samo Kosovo, građani glasaju za borbu protiv korupcije a oni čuju za mafiju, građani glasaju za raskidanje sa kočničarima Srbije a oni čuju kohabitacija ....
Nakon nedelju dana natezanja oko političkog sporazuma sa EU tri srpska predsednika su se danas sastala da razreše to pitanje i gle čuda, zaboraviše i da pomenu ono oko čega su se sastali !!!
Radnja se odvija u centru Novog Sada. Trojica mladića u kapuljačama razbijaju izlog pekare čiji je vlasnik Albanac, zatim ubacuju baklju koja uskoro pali čitavu zgradu. Sve to snimaju kamerom i montiraju uz srpsku himnu i potpis srpskih pravoslavaca. Pod naslovom Siptari lete u nebo video objavljuju na Youtube.com.
Vreme je da se sprovede onaj misteriozni akcioni plan o kome smo svi slušali a ništa nismo čuli mesecima. Gospodin Jeremić pre neki dan je u tom smislu zapretio:
"Srbija će svim raspoloživim merama, izuzev sile, reagovati na protivpravni akt vlasti u Prištini"
Još je žešći bio gospodin Đelić rekavši da će Srbija, ukoliko dođe do protivpravnog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, pribeći arsenalu diplomatskih i pravnih mera.
A naš najveći heroj nad herojima, premijerov vitez diplomatskog stola, koji je do poslednjeg trenutka na očigled sve svetske javnosti furiozno pregovorao deleći najvećim svetskim moćnicima diplomatske šamare i krošee sve dok mu nije ponestalo snage, na kraju je, onako s poda doviknuo još jednu diplomatski savršenu misao:
"Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije, a već od sutra ministri i predstavnici Vlade Srbije biće u pokrajini svakodnevno, kako bi se obezbedio normalan život Srbima i ostalim nealbancima, rekao je Samardžić." Verovatno cinik u vama progovara "eh kad bi samo ostao tamo". Naravno manji broj vas zabrinuto se pita "a ko će brinuti o nama koji smo ostali ovde??"
Priznajem da jedan od istorijski najtežih trenutaka naše zemlje može biti pretežak za razumevanje i racionalno delovanje običnog čoveka, građanina Srbije kakvim smatram i sebe samog. Međutim ono što je zastrašujuće to je da danas Srbija nema državnika dostojnog ovog trenutka.
Ovih dana sve vreme mi je pred očima jedna scena i jedan državnik koji je umeo da se suoči sa onim što mnogi pre njega i posle njega nisu umeli. S obzirom da moje reči mogu samo umanjiti značaj onoga što bih želeo da podelim ovom prilikom sa vama, zaćutaću i zamoliću vas za 5 minuta pažnje.
Večeras je četvorici ljudi u crnom nedostajao samo Cane iz Agapea pa da utisak nedelje bude zapravo ukus Srbije krajem 80tih a ne krajem prve decenije jednog veka kasnije.
Nije mi namera da prepričavam sadrzaj jedne ili druge emisije niti šta je konkretno koji gost govorio jer to uopšte nisu bitni detalji za ovaj tekst. Sve i da su svi izmenjali uloge pa da su ovi iz Agapea bili gosti u Utisku nedelje i obrnuto, uopšte me se to sada ovde ne tiče. Radi se o tome kakva je atmosfera u Srbiji na kraju 2007. godine i šta su danas otvorena pitanja na koja očajno tražimo odgovore .
Inače, ovo je samo još jedan dan u dugačkom nizu koji nas tera da događaje tetoviramo po svom telu kako ih ne bismo nikada zaboravili, jer po svemu sudeći drugačije ne umemo da pamtimo.
Pre svega želim da kažem da mi je jako žao zbog svega sto se dešavalo na blogu u toku mog kratkog odsustva (12 - 18. jun). Ovim ne impliciram da se to ne bi desilo da sam bio ovde već da mi je krivo što se to desilo u tom trenutku što je silom prilika dovelo do uvlačenja u priču ljudi iz mog tima koji inače nisu zaduženi za rešavanje problema koji su nastali.
Posebno teško su mi pale optužbe za konspiraciju i sumnje u povezanost sa osobama koje su vršile verbalnu agresiju nad pojedinim blogerima.
Čvrsto stojim iza toga da niko iz web tima nema nikakve veze sa
Svi vi koji ste danas platili 10 dinara vlasnicima Kurira, učestvovali ste u finansiranju još jednog od mnogobrojinih javnih silovanja poznatih i onih manje poznatih gradjana Srbije koji su se sticajem okolnosti zatekli u blizini dok su se novinari-siledžije nasladjivali svojim činom. (nisam mogao kraće, na sreću nisam novinar)
Švalerčina >> (print izdanje obogaćeno je i fotografijom prevarene žene)
Evo