Dolazi Jevrejin kod rabina i vapi:
„Pamagaj, rabine!"
„Kaži, kakva te nevolja dovodi?" pita rabin.
„Ne pitaj! Siromašan sam k'o crkveni miš. Imam ženu, petoro dece i stare, skoro nepokretne, ali teške i prgave roditelje. Samo ja zaradjujem. Zaduženi smo do guše. Ali najgore od svega je što imamo samo jednu prostoriju. Svi se guramo njoj, ne možemo disati. Svadjamo se od jutra do mraka. Oči da povadimo medju sobom." plače čovek, nabraja uzroke i opisuje detalje svadja, dok ga rabin u jednom trenutku ne prekinu i ne upita:
„A imaš li ti kozu?"
Čovek ga zaprepašteno pogleda, pa odgovori:
„Imam, rabine, ali..."
„E, uvedi ti lepo kozu u kuću."
„Kako ću, rabine? Nemoj, ako za milost znaš! Samo ne kozu! Znaš i sam kako koze smrde!"
„Uradi kako ti kažem, pa za dve nedelje dodji opet.", zaključi rabin razgovor i ode drugim poslom.





1. Слобода избора






