Ovaj post sam mogao nazvati i "Nekvalitetna javnost III", ali mi se činiu uverljivijim da to implicitno kaže jedan ministar - Predrag Bubalo, čovek koga neopravdano "bije" glas da je civilizovaniji deo narodnjačke koalicije u vladi.
Naime, Bubalo se na konferenciji za štampu baš "nabubao" objašnjavajući stav vlade o Crnoj Gori, uvredama o "kvazidržavi", reakciji na demarš crnogorske ambasadorke glede te uvrede od strane zvaničnika Vlade Srbije, privatne odluke ministra Ilića da ne ode u zvaničnu posetu Crnoj Gori negoi svrati u crkveni šator na kafu i "čašicu" podrške
Gomila tekstova na blogu napisana zadnjih dana govori da mi nemamo javnost. Jer da je imamo ovo nam se ne bi događalo, ovo "veslanje" uzduž i popreko.
Nenamerno, ali valjda pod istim utiskom napisao sam pre desetak dana kolumnu za jedan strani list koji vam redovno postujem več nekoliko meseci...
Samo da napomenem - u tekstu pisanim za javnost koja ne prati redovno naše dnevno političke događaje ima nekih detalja koji se ovde podrazumevaju, pa se unapred izvinjavam ako vam se čine suvišnim....
KONCESIJA, EPISKOP I LIPICANERI
Evo baš ovako glasi izveštaj ministra poljoprivrede Milosavljevića o sto dana rada vlade.
Istovremeno slušamo Đelića iz iste stranke koji priča o dugom i sretnom braku u sadašnjoj koalciji, o Veljnom poštenju oko koncesije uz blagi prigovor za nespretnost. Ministar spoljnih poslova pak odlazi u Brisel sa planom koji je "popravljen" od strane DSS-a a kome samo što ne piše da će Srbija u neki novi hipotetički vojni savez sa Putinom.
Istovremeno Koštunica odbija bilo kakav razgovor o podršci Tadiću, bilo kakav razgovor o izborima i kao da ima dva kandidata...Tadića
Da postiram ovo što ću sada postirati, podstakao me je Zeka, naš bloger iz Novoga Sada koga čeka suđenje 9, septembra ove godine, u Novom Sadu, a po tužbi vladike Irineja i za navodnu uvredu i klevetu izrečenu u nekoj TV emisiji pre dve godine u Beogradu.
Na stranu to što je prema onome što piše u tužbi, Zeka na potpuno legitiman način govorio svoj stav o pojavi profašističkih klerikalnih grupa i organizacija u Novom Sadu i izneo svoje mišljenje šta to potpomaže i ko to potpomaže nastajanje i delovanje tih grupacija. Usput, iako to nije preterano važno, ja u potpunosti
Na nekom graničnom prelazu prema Crnoj Gori ( ne mogu se setiti imena pa bog), razapet je šator sa ove naše strane i u šatoru građanin Jelenko Mićović poznatiji kao Mileševski vladika Filaret štrajkuje glađuju, protestujući tako protiv haškoga suda i vlasti u Crnoj Gori, a bogami kako reče jučer u kameru i protiv vlade Srbije, iako mu je ona na samu najavu štrajka poslala ministra vera da ga obodri i podrži.
Evo, skoro će godina dana kako je u sličnom štrajku, ali za njega na mnogo nezgodnijem mestu, bio i istrajao jedini ševeningenski "vojvoda", za koga su njegovi
Zoketa je moj daljnji rođak, uspešan čovek sa stalnim boravkom u Beču i akcijama u turstičkim i hotelskim lancima u Austriji, Švajcarskoj i Hrvatskoj. Živi skladan porodični život sa lepom ženom i slatkom ćerkicom. Putuje često poslom po regionu i šire, lojalan je rodbini, javi se često, upita za zdravlje, pomogne kad je neophodno.
No, sa Zoketom nije stvar uvek izgledala tako idilično. Kao jedinac u roditelja bio je prilično razmažen i oni su imali silnih problema tokom njegova detinjstva. Kad bi utuvio neku želju u glavu nije birao sredstva kako da tu želju ispuni.
Dva ministra iz Vlade Srbije bila su pre neki dan u Sremskim Karlovcima na početku obnove Svetosavskoga doma i ćaskali tamo sa novinarima i sremskim vladikom. Ništa čudno u tome događaju nema samo po sebi, ali kad se pročita šta su oni tamo govorili, odnosno šta je govorio ministar prosvete onda čovek ne može biti spokojan glede budućnosti društva i države u kojoj živimo.
Na novinarsko pitanje kakve veze imaju njihovi resori ( prosveta i trgovina) sa SPC i obnovom Svetosavskoga doma, ministar Lončar je pomalo iznenađen takvim pitanjem odgovorio da i te kako imaju veze
Otvoreno je na blogu nekoliko inspirativnih postova na temu međunarodnog pozicioniranja naše zemlje, oko procesa "putinizacije Srbije", oko trenutnih interesa naše i ruske diplomatije koji se poklapaju i slično. Ruski ambasador je ličnost godine u Srbiji, sve prisutan, oran za izjave, primanje ordenja i nazdravljanje sa srpskim domaćinima. Očekujem da na jesen sedi uz kazan negde u zapadnoj Srbiji i čeka da procuri šljivin cvet te u to ime izgovori nekoliko bratskih reči i pozdrava.
No, naiđoh na jedan kratak tekst koji me podseća na izuzetne analize koje je glede
U četvrtak, 23. 08. 2007. godine, druga vlada Vojislava Koštunice, dohvatiće sto dana od svog formiranja.
To je neko vreme nakon koga se obično pristupa ocenama i procenama kuda vlada ide.
Pa hajde, da vidimo kuda ide ova Vlada, dokle će doći i šta se od nje u nastupajućim vremenima može očekivati.
Moja lična impresija nije povoljna. Razmišljajući, zatekao sam sebe da mi je G17 posto, najkonstruktivniji deo Vlade, a upravo sam se toga bojao kad je ista formirana. Da, bojao sam se da u tome društvu oni mogu biti najkonstruktivniji.Kao što je
Pre neki dan sam u raspravi o Guči pomenuo Nišvil - sve značajniji džez festival na koji dolaze svetske veličine i žalosnu činjenicu da taj kulturni događaj država i lokalna samouprava u Nišu obilaze kao da ne postoji. "Nezgodno" je to što on dolazi odmah posle Guče pa je lako vidljiva disproporcija u sredstvima koje država ulaže i kojima pomaže kulturne manifestacije.
Dok je u Guču vlada Srbije i Veljino ministarstvo uložilo ove godine direktno 120 miliona dinara, a javna preduzeća kao PTT, Telekom, železnice bar još toliko, ministarstvo kulture, ono koje je vodio