Srbija predgrađa, vaspitavana na balvanima i barikadama, nebeska i mitska Srbija, prepuštena sama sebi, očigledno nije u stanju da se samoartikuliše - baš kao što ni oni koji su propustili da se tom vrstom artikulacije bave na vreme u toj i takvoj Srbiji danas nemaju nikakav autoritet.
Između preambule Ustava, mantri o tome da "taj narod dole najbolje zna šta je u njegovom interesu", između višedecenijske politike zasnovane na:
1. nećemo
2. ne damo i
3. ne pristajemo
i današnje želje vlasti da za vlastitu političku konfuziju krivce pronađu upravo u toj i takvoj Srbiji negde se, očito, zagubila i naša evropska budućnost. Konfuzne poruke ne mogu imati nikakav drugačiji feedback osim umnožavanja konfuzije.
Opšteprihvaćenoj tezi po kojoj je obuzdavanje i porobljavanje nagona jedan od pred/uslova (postojanja) civilizacije - Marina Abramović suprotstavlja umetnost zasnovanu upravo na oslobađanju i artikulisanju istih. Umesto da ilustruje ili prikazuje - ona deluje i preobražava. Kao u reality programu, umetničin život - kroz postojanje (postajanje) umetnošću - istovremeno postaje povlašćeni prostor i javno dobro. Frustriranom pojedincu današnjice Marina pruža ogledalo. Kroz prelamanje ličnih (individualnih) i kolektivnih (istorijskih) trauma i identiteta, njeno telo samoostvaruje se kao multiidentitetsko telo današnjice: pored toga što je artističko (istorijsko-umetničko) to telo istovremeno je i socijalno (političko i ideološko) telo. Njeno telo postaje javno telo.
Umesto In memoriama prenosim tekst o njegovoj Filofofiji palanke koji sam 10. septembra objavio u kulturnom dodatku dnevnog lista "Pobjeda"
TIRANIJA OPŠTEG UVIDA U SVE - Beleške na marginama knjige ,,Filozofija palanke" Radomira Konstantinovića
Život je oaza usred života. R. Konstantinović
1. Hoće li jagodinski gradonačelnik možda morati da objasni šta uopšte traže deca na vojnoj vežbi antiterorističkih jedinica ?
2. U kojoj to ulozi Dinkić s kamerama obilazi fabrike - i kako ministri u Vladi mogu da mu služe kao ikebana ?
u Novom Sadu (ul. Vase Stajića 1)
12. oktobar (19 h) - 8. novembar 2011.
Autor i kustos: Nebojša Milenković
Emotivna istorija čoveka sačinjena je od malih, intimnih priča. Ako je desakralizujemo i lišimo pretenzija da daje odgovore na tzv. krupna, istorijska pitanja - shvatićemo da umetnost jeste univerzalna ljudska aktivnost, u podjednakoj meri u kojoj su to, recimo, uzimanje hrane, spavanje, vođenje ljubavi, čitanje, disanje i tsl.
J. Radić, Slika 2001.
Ма докле ће, бре, више да нас замлаћују када сви врло добро знамо да је чика Добрица, с дубоким презрењем дакако, уствари одбио да прими Нобела - па су онда ови, како се не би сасвим обрукали, брже-боље, наврат-нанос нашли овог несретног Транстремера!
5. oktobra 2004. u krugu kasarne Vojske Srbije na Topčideru ubijeni su vojnici Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović.
Država do danas još uvek nije pronašla i kaznila izvršioce ovog "samoubistva".
Zabrana Parade ponosa - mnogo više nego za samu LGBT populaciju - predstavlja pitanje narušenog ponosa same Srbije koja je po ko zna koji put pokazala kako nije u stanju da svoje građanke i građane zaštiti od nasilja!
U Nemačkoj, prvo su došli po komuniste - ja se nisam usprotivio, jer nisam bio komunista. Onda dođoše po Jevreje - ja se nisam bunio, jer nisam bio Jevrej. Onda su došli po unioniste - ja nisam protestovao, jer nisam bio unionist. Onda su došli po Katolike - ja se nisam protivio, jer sam bio Protestant. Kad su došli po mene, više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi... Martin Niemoeller
Sloboda da se bude drugačiji i pravo na različitost pripadaju onom korpusu ljudskih prava čije poštovanje, odnosno nepoštovanje, jesu lakmus test za određivanje demokratičnosti, razvoja i socijalne emancipovanosti jednog društva. Zabrana Parade ponosa koju su pretnjama nasiljem izborile grupe koje u svom programu imaju elemente terorističkog delovanja, odražava dramatičan stepen civilizacijske, moralne, kulturne i svake druge zapuštenosti srpskog društva danas.
Ukoliko je za hapšenje organizatora pobune Crvenih beretki bilo potrebno 10 godina - tada ima sasvim dovoljno osnova za verovanje da bi proces nalogodavcima mogao otpočeti čak i pre 2050.