Mediji javljaju da će Đurđevdan ući na reprezantativnu listu UNESK-a kao nematerijalna baština, zajedno sa tangom i flamenkom. Saglasan.
Sa novim prijateljima nikad mi nije išlo. Čovek sam starog kova i uvek sam se držao maksime da su prava prijateljstva samo ona iz mladosti.
"U detinjstvu me otac tukao, vređao i ponižavao. Izvukao bi me iz kuće i bacio preko praga. Rekao bi mi da sam smeće. To nije bio prolazni gubitak kontrole ili povremeni šamar po licu, već rutina sadističkog zlostavljanja. Moj zločin bila sam ja sama, tako da kazni nije bilo kraja. Morao je biti siguran da ću se slomiti."..
Pobeda i uspeha nikad dovoljno. Ali i od pobeda se ljudi umore. Eto, i nepobedivi Srbin Novak Đoković je umoran. To se lepo videlo na njegovim poslednjim mečevima. Niko nije Übermensch, pa ni Nole. Dobro je što će jedno vreme morati da pauzira, da se odmori od pobeda. Neka malo pobeđuju drugi. A šta je sa porazima? Biće da se i od poraza ljudi umore. Odmor je svima nužan, kako pobednicima tako i poraženima. Poraženima pogotovo.
NIije teško zaključiti da je relativizacija dobra i zla, kao dominantna filozofska misao od antike do Spinoze, sa izuzetkom Kanta, postepeno prerasla u prihvatanje zla kao kosmičke nužnosti i zamajca istorije, pa do otvorenog veličanja zla kod Ničea.... ako je filozofija bistro oko sveta i so ljudske misli, onda i sami vidite u kakvom svetu živimo.
Milanska Skala ispunjena do poslednjeg mesta… jun 2019. godine… orkestar na pozornici… instrumenti naštimovani… publika u iščekivanju… na pozornicu izlazi pevač sa gitarom… obraća se publici... izvinjava orkestru… skida leptir mašnu i oslobađa grlo… par akorda na gitari… a zatim anđeoski glas… malo je reći anđeoski, božanski… iz zapozorja gleda ga, ne bez sete, jedan od tri najveća tenora našeg vremena.
Zašto je zamenik federalnog tužioca angažovao dr Fostera istraživača iz Tehnološkog instituta Masačusets, najvećeg trusta mozgova tehničkih nauka u Americi, pa i svetu? Mogući doprinos psihijatara, psihologa, sociologa, pa i teologa u razrešavanju slučaja Vestroud je bilo realno očekivati. Učešće pukovnika vazduhoplovnih snaga, također, ima smisla. O psihološkom oružju mnogo se govori i piše, a verovatno je bilo razumno otkloniti i sumnje, ma koliko one bile efemerne, u uticaj atmosferskih anomalija, pa i letećih neindentifikovanih objekata, jer ipak je to slučaj nepoznat u pravnoj praksi SAD u kojoj svakojakih zločina nije nikad manjkalo.
Gospođa Emilija, supruga marvenog lekara Bačke županije, dvadesetiprvog dana meseca augusta leta gospodnjeg 1889-tog, posmatrala je svoje dve ćerkice kako bacaju kamenčiće u bistro Palićko jezero. Tek je počeo četvrti dan njihovog porodičnog odmora u ovom banjskom mestu, a juče su iz župskog dvora poslali brzi dvopreg, kako bi se njen suprug gospodin Stefan hitno javio velikom županu u Novi Sad. Kočijaš je umeo reći samo toliko da su svinje, u nekoliko bačkih sela, naglo počele da crkavaju i da se u Magistratu plaše da nije u pitanju svinjska kuga.