2009-02-15 08:53:20
Region

.

jeremija92 RSS / 15.02.2009. u 09:53

 

 Naslov je vodio na tekst u potpalublju koji je izbrisan.

 
2010-02-13 14:20:07
Društvo| Politika

Jedan na Jedan

Vojislav Stojković RSS / 13.02.2010. u 15:20

Samo nekoliko dana posle fizičkog napada na lidera NS i poslanika Vellimira Ilića, u centru Beograda napadnut je i poslanik LDP Nenad Prokić. Poslanik Prokić je bio izložen verbalnom napadu i neprijatnostima od strane nepoznatog prolaznika. "Učestalost nasilničkog ponašanja, kako fizičkog, tako i verbalnog, prema legitimno izabranim predstavnicima gradjana pojačava osećaj nesigurnosti naših gradjana, te ukazuje na sve veće ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda", saopštio je tim povodom  kabinet predsednice Skupštine Srbije. 

Da li su legitimno izabrani predstavnici građana u Srbiji ugroženi od svojih građana ili je reč  o sporadičnom i slučajnom nasilničkom ponašanju pojedinaca?

Može li se govoriti i o promeni oblika ispoljavanja nezadovoljstva? Da li nezadovoljni građani Srbije uobičajene oblike  masovnih protesta, višednevnog ležanja na prugama i putevima, štrajkove glađu i samopovređivanje  zamenjuju novim oblikom ispoljavanja nezadovoljstva, koji uslovno možemo nazvati “jedan na jedan”?

 

Izveštaj obaveštajne službe SAD br. PTYX 7228936745-42216WWN:  Sledi razgovor s lečnikom Đ.N.  koji je u vreme incidenta vodio kliniku u gradu. „Da, tog dana u 11 sati primio sam poziv pomoćnika direktora mesne osnovne škole. Bio sam školski lečnik, pa su se prvo obratili meni. Pomoćnik direktora bio je strašno uzrujan. Rekao mi je da su učenici celog jednog razreda pali u nesvest. Samo je učiteljica ostala pri svesti. Bila je tako zbunjena da on nije mogao shvatiti o čemu se tačno radi. Ali jedno je bilo sigurno: šesnaestero dece iznenada se onesvestilo...

 
2015-03-04 14:21:25
Film| Život

Popis sećanja

Vojislav Stojković RSS / 04.03.2015. u 15:21

Moje juče nestaje, a moje sutra je neizvesno, pa za šta onda živim? Živim za svaki dan. Živim za sadašnji trenutak. Zaboraviću današnji dan, ali to ne znači da današnji dan nije važan, kaže Alis, u romanu i filmu  „I dalje Alis“.  Naime, Alis, profesorka lingvistike, je obolela od rane Alchajmerove bolesti koja ubrzano napreduje i poništava i njena sećanja  i nju kao ličnost.  Kada bi, kao Alis, bili primorani da, u desetak rečenica  u memoriju svog računara, zabeležimo ključne događaje iz svog života, dakle, one  koje  nikako ne smemo da zaboravimo, šta bi upisali? Naravno, mnogi smatraju da su svi događaji iz njihovog života toliko značajni da ne bi  mogli da stanu  ni u višetomni roman. Međutim, popis sećanja ne sme da bude opširan, svega  nekoliko rečenica,  koje ćemo čitati više puta dnevno i koje će nam poslužiti  da ne zaboravimo ono što smo nekad bili i šta danas jesmo. Dakle, neka gedankeeksperiment počne odmah, ne treba čekati dijagnozu. 

 
2013-04-13 17:37:51
Život

Ne ubij!

Vojislav Stojković RSS / 13.04.2013. u 18:37

Ne ubiti drugog čoveka je moralni imperativ i, uz kanibalizam i  incest, tabu star koliko i ljudsko društvo. I pored svih tabua ljudi su se oduvek međusobno ubijali, ponekad jeli jedni druge, a neretko seksualno opštili sa bliskim krvnim srodnicima.  I dok je kanibalizma gotovo iskorenjen, a incest  sveden na  zanemarljive statističke veličine, ljudi se i danas, bez obzira na sve tabue, religijske, moralne  i zakonske sankcijeu, ubijaju nesmanjenom žestinom.  Upravo  zbog toga je homicid jedna od najvećih i večitih tema religije, filozofije, umetnosti i nauke. 

 

Kada je, onomad, u Srbiju došla demokratija često sam se pitao  zašto .profesori univerziteta, naučnici, lekari, inženjeri, advokati, pa čak i bogati biznismeni, napuštaju svoje pozicije na lestvici uglednih i dobro plaćenih profesija i hrle u politiku da bi postali političari? Da li su pogrešili u izboru svog životnog poziva, pa su u svojoj profesiji bili neuspešni - studenti ih nisu slušali, pacijenti im umirali, klijenti zaglavili doživotne, firme im otišle pod stečaj, a mostovi i zgrade koje su projektovali i gradili rušile se kao kule od karata?

Ako je odgovor potvrdan, dobronameran čovek se morao zapitati, kako li će neuspešni profesori, inženjeri, lekari i biznismeni uspešno voditi Srbiju? Neće li i Srbija pasti na ispitu, umreti tokom operacije ili otići pod stečaj? A ako je odgovor negativan i svi pobrojani jesu bili uspešni u svojim profesijama, sledilo je novo pitanje: Šta li je to tako lepo i slatko u  politici i koja je to magična sila koja ih privlači?

Godine su prolazile i dok je demokratija u Srbiji napredovala, a Srbija nazadovala, u redove srpske političke elite pristigle su nove snage. Oni su mladi, lepi i elegantni, puni su energije, zrače optimizmom, a čim progovore jasno se vidi da sve znaju, da za svaki problem imaju već gotovo rešenje. Odlučni su da sve menjaju i svoje  veliko znanje primene odmah i sad, a sve to, naravno, u interesu i za dobrobit Srbije i njenih građana.

 
2015-07-24 11:07:41
Kućni ljubimci| Sex| Životinjski svet

Ram za pravdu

Vojislav Stojković RSS / 24.07.2015. u 12:07

Reformisano srpsko pravosuđe svoje  presude, koje donosi u ime naroda, više neće uručivati vinima, nevinima i drugim stranama u sudskim procesima putem sudskog službenika ili preporučenom pošiljkom  uz obavezan potpis, a pogotovo ih neće kačiti na neugledne oglasne table po slabo osvetljenim i memljivim sudskim hodnicima. U skaldu sa nedavno uvedenom sudskom praksom,  presude će  uramljene u ukrasni ram i na svečan način lično uručivati sudija nadležnog suda koji je presudu doneo, i to ne bilo kojeg dana u godini, već na rođendan ili koji drugi značajni datum za osuđeno, oslobođeno ili rehabilitovano lice. Kao što je red sudija će, nakon svečanog uručenja uramljene presude, a posle obaveznog fotografisanja za uspomenu i dugo sećanje sa svim zainteresovanim stranama u upravo završenom i presuđenom sudskom procesu, ostati na prigodnom koktelu, svečanoj večeri i proslavi uz pevanje i pucanje neretko i do ranih jutarnjih časova. Na ovako civilizovanoj i humanoj sudskoj proceduri srpskom pravosuđu pozavideće i najstariji kontinentalni i ini sudski sistemi, dočim će Justicija, boginja pravde i pravednosti,  odbaciti povez sa očiju, mač u desnoj ruci zameniti lovorovom grančicom, a strogi izraz  lica šarmantnim osmehom.

 

Postoji li okupacija jedne države vojnom silom, nad drugom državom ili delom njene teritorije, a bez ispaljenog metka i bez žrtava? Naravno da postoji, ali samo u teoriji. Suština vojne misli jednog poznatog i vrlo starog kineskog teoretičara jeste primena «čiste moći», tako da se neprijatelj potčini bez borbe, «da se ne pokreće mehanika», kako je taj pre 25 vekova  pisao i govorio. U praksi takvi slučajevi su retki, ako ih uopšte ima. Tako, recimo, a primer je do bola svima nama poznat, da bi okupirli, a zatim i otcepili Kosovo i Metohiju od Srbije,19 zemlja članica NATO su ne samo pokrenuli, već i primenili  silnu "mehaniku". Do danas je ostala vojna tajna koliko je NATO avijacija imala borbenih letova nad SRJ i koliko je raketa i kasetnih bombi sa osiromašenim uranijom ispalila da bi slomila otpor jedne slabašne evropske državice i njene vojske. Broj civilnih i nedužnih žrtava, kako diljem Srbije, tako i Kosova, također je ostao nepoznat.  Eto tako su to radile države stare demokratije i njihovi liberalni predsednici Toni Bler i Bili Klinton. Naravno, ni njihove verne saveznike ne treba zaboraviti. 

Međutim, kad današnja Rusija i njen predsednik Putin, napadaju i okupiraju, oni to rade primenom "čiste moći", bez  žrtava i bez ispaljenog metka.

 

Advokati u Srbiji su već nekoliko meseci u generalnom štrajku. Isto toliko srpsko pravosuđe je u blokadi. Svi sudski i parnični postupci  su obustavljeni i odlažu se do unedogled. Dakle, treći stub demokratske vlasti – sudska vlast,  uopšte ne funkcioniše. Ostala dva stuba, zakonodavna, a pogotovo izvršna vlast, ponašaju se kao da se ništa ne događa i kao da je baš sve u državi u najboljem redu. Istovremeno, demokratska javnost,  odnosno građani, ćute kao zaliveni. Čudno je to da oni ćute, a kuća im se nakrivila i samo što se ne sruši. Moguće je da bi ponešto i rekli, ali kako kada nemaju gde?  Oni koji imaju vlast učinili su sve da i poslednji odušak za drugačije mišljenje i kritiku  u srpskim medijima čvrsto zabetoniraju.

 
2012-01-07 20:32:00
Nauka| Religija

Vaistinu, ima li Ga?

Vojislav Stojković RSS / 07.01.2012. u 21:32

Verovanje u  Boga staro je koliko i čovek. Nije bilo, a ni danas nema čoveka koji se barem jednom u životu nije zapitao: postoji li Bog? Ukoliko neko ili nešto postoji, onda svakako mora postojati i mogućnost njegovog dokazivanja. Kakao dokazati postojanje Boga? Filozofija odgovara: neoborivo, racionalno, svakome jasno! Pojedini teolozi smatraju da je Boga moguće samo načelno spoznati, s druge strane pojedini filozofi tvrde da je božje postojanje načelno i faktički moguće dokazati. Filozofi i teolozi vekovima iznose, prikupljaju i sistematizuju dokaze Njegovog postojanja, ali ni jedan od mnogobrojnih dokaza nauci nije prihvatljiv. Istini za volju mnogi filozofski i teološki dokazi kojima se verovalo u jednom istorijskom periodu, tokom vremena su odbačeni  kao nedovoljni, nepotpuni i netačni i to ne samo od naučnika, već i od  potonjih filozofa i teologa.  Filozofija u svojoj baštini čuva pregršt ingenioznih umova koji su čovečanstvu ponudili svoje argumente kojima pokazuju kako se postojanje Boga može dokazati, ili kako se postojanje Boga ne može dokazati.

 

Vojislav Stojković

Vojislav Stojković
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  25.10.2006 VIP izbora:  133 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana