Pre tačno sedam godina, skuvala sam čaj, namestila svoj veliki stomak pred televizor, osmehnula se blaženo i upalila ga. Svetski trgovinski centar bio je u plamenu, a ja sam ostala zaleđena, kao i većina ljudi na svetu, koji su u tom trenutku, udruženi u svojim geografskim, političkim, verskim i vremenskim razlikama, gledali „breaking news" 21. veka.
U ovom napadu na Ameriku stradalo je više hiljada ljudi u četiri aviona i zgradama,
Kompozicija o Novom Sadu u tri ruke
Zato što živimo i volimo isti grad.
Zato što je između nas tri po deset godina razlike koje ne čine generacijski jaz, ali naša sećanja ređaju po redu koji ne ume jedan čovek.
I zato što je Gordanac to nedavno predložila, onako, kroz neki komentar, pa reko, ajd da to i uradimo.
Gordanac: Roditi se i odrasti
"I kovčeg stade ploviti vodom"
Prva knjiga Mojsijeva
"Nepoznate obale uskoro će postati dostupne; jer tako, nadmećući se sa drugima, uz muke i prezirući opasnost, čovek napreduje".
Petar Mučenik (1493)
Oduvek mi je san bio da čamcem oplovim svet.
Desetogodišnja ćerka mojih prijatelja na Facebook-u od danas „is single". Bila je ona i do sada single, ali je sada prosto primetila i tu opciju, pa ko veli dete, da joj ne bude profil zapušten i nejasan. Sada trećaci i prezreli četvrtaci iz njene škole znaju na čemu su, nema dileme.
To je naivno, nevino, i još uvek slatko. Mene brine to što dosta roditelja ne zna da je njihovo dete
Kada kažem Petrovaradinska tvrđava mislim na simbol Novog Sada, istorijsko blago, EXIT. Bilo je uvek nekih problema oko Đave: nebrige, propadanja, nedovoljnog ulaganja, zbke oko nadležnosti.. Ali, nikada mi nije palo na pamet da bi neko, u toku jedne noći, mogao srušiti sto metara starog bedema na onom šetalištu sa pogledom na grad. Jel to normalno? Zamislite da neko sruši sto metara bedema na Kalemegdanu ili Smederevskoj
Pre jedno dva vikenda stajala sam pred toaletom «Radio kafea» u Novom Sadu. A toalet je u hodniku, blizu izlaznih vrata, od kojih seče krsta kada je hladno, i mali je, kao i ono predsoblje, u koje, pored lavaboa, staju još taman dve ruke i vlasnica im. Zato ladies stoje ispred, u narečenom hodniku. Nas četiri smo čekale ispred. U trenutku dok se od duvanskog dima hladila glava, pored nas je nehajno prošetala plavuša, ušla u ono predsoblje i zatvorila vrata. Samo smo se pogledale. Gurnula sam vrata i
Ono što sam videla danas u atutobusu nateralo me da shvatim da izgleda nisam normalna što se trudim da budem srećna.
To se ovde računa u bolest.
Posle ovog što ću vam ispričati ili ćete mi reći da je to tako, da sam fiju fiju i da je ono što sam videla u autobusu sasvim normalno, ili da sam ja skroz zdrava, a nacija teško obolela. Dozvoljavam sebi da stavim sebe naspram nacije samo utoliko što sam u
Iz muževljevih mejlova:
„Puno sam vremena proveo u poslednje vreme analizirajuci seme nekih DAC-ova sa cevnim izlazima i raznim resenjima u digitalnom delu sa PCM1704 itd. (kazi ako hoces da ti posaljem linkove ...).."
Ili:
"Danas mi je stigao na popravku jedan dac (north star design model3 + upsampler) i prosto neverovatno, crko konvertor, i to BB pcm1716e..."
ili kako se od usamljene zene u temisvaru stize do smaka sveta kod poslednjih komentara...
Vrlo cu kratko. Sedim sama u lobiju hotela u Temisvaru, kolega otisao u sobu, boli ga uvo, ima komp, a ja ovde lopatam po tastaturi i smaram drugare na fejsbuku, tviteru, linkedinu, skajpu i blogu, i to bez c i c.
Nemam kompjuter u sobi, tako da to sto u istoj imam internet i nije od nekog krucijalnog znacaja, koliko se ja razumem, mada ne iskljucujem mogucnost da pojma nemam. TV kanali su na rumunskom, italijanskom i nemeckom, i ma kako savrseno tecno govorila sve te jezike,