Uvek se nadjem zatecena lokalnom kulturom komunikacije kad dolazim u „Majcicu“. Tako je bilo i pre neki dan kad sam samo htela da popijem casu vode u JATovom avionu na liniji Cirih-Beograd. Iskusna, starija stjuardesa me je pitala, posto je procenila da nema tako dobre kreme protiv bora i da sam sigurno dovoljno mladja od nje: „Izvoli, sta bi ti htela? “. „Za pocetak jedno Vi, a onda casu vode, molim Vas.”
Sta tek biva kad coveku treba nesto vise, a vremena ima manje? Kao na primer u lekarskoj ordinaciji ili u bolnici…
U nasem narodu, ova pojava se
Ma nemojte! Mislim, mozda moze Uspavana Lepotica (koja dobar deo zivota provede uspavana), Snezana (sto je u zivotu videla samo zlu macehu i 7 patuljka) i njima slicne sto zive samo dok cekaju princeve na belom konju, pa posle nestanu " do kraja zivota". A sta da radimo mi, sto manje spavamo, upoznajemo razne ljude, prvi put se zaljubljujemo u skoli, gde su beli konji u deficitu, o princevima i da ne govorimo, pa posle treba da prodje bar jos 50 godina pre kraja zivota?
Trebalo bi opomenuti one sto pevaju i pisu ovaj naslov. Devojcice bi mogle da dodju na ideju da je sve propalo ako
Evo jednog teksta za dusu i za moje drugarice.
Ko je bio u Perastu, zna da je to jedno nadrealno mesto. U njemu ima kucu moja drugarica, Gina (citati Djina), poznatija kao Srpska Karijetida. Njena kuca u Perastu je produzetak njene licnosti. I dan danas uzivam da budem deo nje.
Paradoksalno, ali malo je kuca u Perastu iz kojih se vidi Gospa od Skrpjela i Sv Djordje. Ginina kuca, bivsa kuca kapetana Roka, ima djardin izdignut iznad Peraske ulice, poplocan kamenom. Pogled na ostrva i Verige je deo kuce. Iza kuce je djardin sa bunarom, natkriven prastarom
Dok sam jos citala Guardian jedna od omiljenih rubrika mi je bila "Bad Science" sa prigodnom ilustracijom Frankensteina umesto slike autora - Ben Goldacrea. On jednom nedeljno daje prikaz objavljenih naucnih studija koje nemaju veze s mozgom. (digresija: secam se jedne gde je
Iskreno da vam kazem, nesto mi misli lutaju svukuda. Nesto sam omeksala, k'o sredina vruceg, belog 'leba. Da l' od nocnog rada, da l' od nespavanja, da l' od toga sto sam popustila u teretani, ko ce ga znati...
Eto sinoc, na primer, dodje
Stize 278 milona funti vredna Vladina kampanja za borbu protiv Vas.
Cetrdeset sest posto muskaraca i 32% zena u UK spadaju u grupu sa prekomernom telesnom masom, a jos 17% muskaraca i 32% zena se ubraja u grupu gojaznih. Zato je to vazno? Gojaznost povecava rizk za nastanak:
Ne citam vise cesto blog B92. U prethodna 2 dana sam malo nadoknadjivala propusteno. Uglavnom Krkarove tekstove. Nisam htela da uzurpiram prostor svojim pricama, zato cu ovde, u svojoj kuci (vikendici).
Odrasla sam na moru. Uglavnom u Tribunju, svojevremeno majusnom selu koje se sastojalo od kamenog ostrva, kamenim mostom spojenog sa kopnom i zaledja. U zaledju su bili brdo/groblje Sovlje, Zamalin, gde je drzao kafic Miso Kovac, od kog su moji roditelji imali kljuc. Misova kuca je bila iznad kafica. Ispred parkiran Moto Guzzi koji je vozila njegova zena, cuvena lepotica, Splicanka,
Jesam li vam vec pisala o Mancesteru? Nikad mi ranije ne bi palo na pamet da zivim ovde. Mislim, kisa pada svaki dan, grubi severnjaci piju do samounistenja i cvrsto se drze svoje mucenicko-radnicko-depresivne tradicije. Da se oni pitaju, centar grada ne bi nikad bio regenerisan. Druga Internacionala bi i dalje radila, od novotarija, jedino bi "Hacienda" bila dozvoljena. ...I "Museum of Science and Industry". To podrzavam.
Na
Razmisljanje o starenju pocinje relativno rano - kad smo prvi put svesni smrti bliske osobe, zabrinuti pojavom prvih bora oko ociju, kada nismo u stanju da bez posledica probdijemo noc, kada nam telo ne oprasta sto ga ne hranimo, vezbamo i uspavljujemo koliko trazi…
Bioloski, covek je na vrhuncu u 25oj, sa malim individualnim i maksimalno 2godisnjim medjupolnim odstupanjem. Polse 25te, opada lucenje hormona rasta, smanjuje se reproduktivni potencijal, gustina kostiju, kolicina vode u tkivu, visina… Reparacija na celijskom nivou nije vise tako efikasna. Postoje 2-3 tkiva
Na primer Saltaire.
Kad je Davidu Hockneyju dosadila California, vratio se u Zavicaj, gde je svetlo difuzno i emocije prigusene. Tamo gde je sa Jonathanom Silverom napravio Saltaire Galleries - iskustvo slicno religijskom.
Jos na ulazu fabriku sa pocetka 19. veka miris ljiljana se mesa sa mirisom masinskog ulja i zvucima opere. Uvek pocnem od podruma.