Hoće li biti tog rata?
Ma jok. Daj još jednu.
(citat iz najboljeg filma o ratovima na Balkanu devedesetih)
U javnim debatama i razgovorima u Srbiji često se ističe i potencira nedostatak argumenata. Takve rasprave se prenose na celo društvo, pa su, bilo u Skupštini ili u kafani argumenti koji se potežu uglavnom vezani za fizičke karakteristike 'protivnika'. Još nisam ovim rečima čuo ali to zvuči ovako: „Ne verujem vam, imate kriv nos a uši vam nisu male". U Kafani , jednoj od glavih institucija društva, čuo sam sledeću rečenicu u političkoj raspravi „šta me briga šta govori, pogledaj ga, debela svinja". Ukoliko se to kombinuje sa tračevima i poluistinama dobijamo društvo nesposobno da razgovara o bilo čemu. Kriv nos onom debelom što ima unjkav glas.
Srbija je ovih dana prepuna citata iz filmova. Neke scene kojima smo se smejali dok smo filmove gledali u bioskopima ili na malim ekranima TV prijemnika postaju tužne i uznemirujuće kada ih vidimo ili doživljavamo.
Situacija oko bugarske nuklearke, makar prema pisanju novina podseća na scenu iz filma «Ko to tamo peva». Ne znam da li se sećate onog dela filma u kome Paja Vujisić naplaćuje karte i stiže do starca koji ide da poseti sina u vojsci. Uvređen opaskom da verovatno nema novca starac vadi novčanik i kaže nešto kao «Neću jednu kartu, hoću pet ili ni jednu».
Tako i Srbija, na ponudu da da jedan posto (prema medijskim procenama oko 70 miliona evra) za gradnju elektrane , odgovara, opet preko medija i nezvanično, da hože da učestvuje u projektu sa pet odsto (350 miliona evra). Ne znam da li jeistina ali ni pijani baroni se tako nisu ponašali. Naročito ako nemaju para. A nekako izgleda da Srbija nema novca za ovakvo zezanje.
Kako bi bilo da na jedno mesto postavimo Viktoriju Marinovu, Dafne Galiciju, Jana Kučaka i Džemala Kašogija?
I? Da li je važno?
Važno je. Važnije nego što je bilo ko od nas spreman da prizna.
Izgorela mi licna. Previše istih i 'istih' mišljenja o temama. Možda je nekome važno i šta ja mislim. Možda i nije, pa ne mora da čita. Ja ću reći, kako god.
Jajara je onaj pojedinac (ili pojedinka) koji prodaje jaja na na pijaci ali, prilikom svake prodaje, u onaj fišek od novina zapakuje 9 umesto plaćenih 10 jaja. Isto tako jajara ume da , naročito pred Uskrs, zapakuje nekoliko napuklih, ili slomljenih jaja . Takav prodavac može to da uradi najviše jednom kod kupca koji ima makar malo koncentracije kada dođe kući izbezumljen od tumaranja pijacom. To karakteristično ponašanje se u narodu naziva jajarenje i upotrebljava se za svako postupanje koje zbog trenutne, često besmisleno male koristi , donosi štetu svima, a korist nikome.
Nikada nije želeo religiju koja će proizvoditi milione sledbenika. Sledbenika koji će sa njegovim imenom na usnama jurišati. Jurišati i činiti dela kojima se on ne bi ponosio. Činiti dela kojima su se oni ponosili i koja su pravdali njegovim rečima. Pravdali da bi umirili svoju savest i sakrili istinu. Sakrili da ga nikada nisu dobro pročitali ili čuli.
Odmah na početku da priznam: Nemam pojma kakav efekat proizvodi prava eksplozija prave petarde u pravoj kesi sa fekalijama, ali mogu da pretpostavim. Lično sam nekoliko puta upaljenu petardu ubacio u kesu sa đubretom. Ako je efekat sličan, svi u okoline te kese su ušljiskani. Baš onako..., gadno. I sada, efekat eksplozije u toj kesi je isti kao ono što se dogodilo onima koji su gledali vesti juče, čitali novine ili jednostavno živeli u Srbiji. Nekima smeta, neki ni ne primećuju, a smrdi do neba i nazad. Kesa su granice, fekalije ono što se taloži, a petarda je ono što ne entitet nazvan državom uradio.