Ima raznih vrsta profitera,ratnih,lekarskih,deviznih, malih, jajarskih, velikih, sposobnih, nesposobnih, uspesnih, neuspesnih. Ratne profitere smo dobili devedesetih godina, pa tranzicione profitere dobili smo dvehiljaditih godina, a ovi ostali su se svercovali uz njih. Nisu mi simpaticni ni jedni, ni drugi, ni treci ali najvise mrzim posmrtne profitere. Oni postoje u svim drustvima i u svim vremenima. I pre i posle Hrista. To su oni koji kad neko umre, preko noci postanu najbolji prijatelji umrlog i pocnu da se time hvale. Pokusavaju da ubede javnost i prijatelje da su bas oni bili NJEGOV naj-prijatelj i niko drugi. Koriste se svi moguci nacini, od onih najbenignijih pa do onih najprljavijih. Prosipaju se suze za pokojnikom, pisu se teske reci, zali za njim, objasanjava se onima koji ga nisu znali velicina i znacaj umrlog i da je upravo njima pokojnik dao tapiju da ga jos bolje objasne nama koji ga nisu znali. A mi smo kao glupi pa ne znamo.
Na sahranama stoje u prvim redovima, guraju se da drze go






