Danas je 18263 dan kako sam ovde. Rodjen, mislim.
Castio sam sebe sa 50 zgibova i trcanjem 42 km i 190 metara.
Za 4 sata 58 minuta i 28 sekundi.
Posle sam sedeo 2 sata sa 2 blogerke i jednim drugom, jednim rodjakom i jednom snajom.
Popio sam 2 soka i jednu hladnu nes kafu.
I popusio 9 cigareta.
Da li Vam je Predsednik Srbije cestitao samo pobedu na izborima ili i pobedu na izborima I inauguraciju. Takodje, molim Vas da nam kazete da li su Vam drzavnici drugih zemalja slali telegrame sa cestitkama na inauguraciji ili su neki svetski drzavnici to SAMO pomenuli u svojim obracanjima narodu i parlamentu zemalja koje predstavljaju ?
Vrlo je vazno da blogeri na Blogu B92 ovo od Vas licno saznaju, jer je zbog ove dileme doslo do opasnih podela medju blogerima B92 sto moze dovesti do dubljeg pogorsavanja prilika u Srbiji sto verujem da Vi svakako ne zelite da se dogodi.
Ninoslav
U guzvi sam ovih proteklih nedelja, dragi blogeri.
Prevodim i titlujem (na 6 sluzbenih jezika UN - arapski, kineski, ruski, engleski, spanski i francuski) neka moja tri filmcica o stradanju ljudi na Kosovu i Metohiji. Zahvaljujuci inicijativi vise zemalja-clanica Ujedinjenih Nacija, ovi filmovi ce tokom sledeceg meseca biti predstavljeni na zvanicnim sastancima Saveta Bezbednosti i podeljeni clanovima radnih grupa zaduzenih za pitanja bezbednosti i zastite kulturne bastine u regionu.
Takodje, zbog interesovanja nekih televizija u svetu da emituju ove filmove, sada moram dodatno
Ovde, u mraku potpalublja, masem ovom dnevnicko/putopisnom beleskom u cast i postovanje prema nsarskom, teistima i ateistima na blogu.
jul, 2007.
Putujem do gradica San Cristobal visoko u planinama Chiapasa. U ovoj regiji ima vise sela u kojima i danas zive potomci Maja.
Na putu do San Cristobala zaustavljam se pored vodopada (Misol-Ha) i planinskih jezera (Agua Clara i Agua Azul). Kupam se u njima i razmenjujem poglede sa Indijankama koje su sve lepe.
U kombiju u kome putujem pustaju film o Majama koji je rezirao Mel Gibson. Nisam obratio paznju na naslov
Od juna do septembra 1998 godine stotine ljudi, Srba i nealbanaca na Kosovu i Metohiji, je nestalo. Kidnapovani su i o njihovoj daljoj sudbini se nije nista znalo. Mediji u Srbiji nisu o ovome posebno izvestavali osim sto su se povremeno mogle naci neke sture informacije bez ikakvih konkretnih detalja koji bi ukazivali o cemu se zapravo radilo. Cesto ni imena tih nestalih ljudi nisu pominjana.
To leto sam proveo u Njujorku. Zamolio sam prijatelja koji je tada radio kao kamerman za italijansku televiziju da nekoliko dana zajedno setamo po ulicama i parkovima sa mojom cerkom i bratanicom
Ovde na blogu neko tvrdi da su vecina gradjana Srbije fini, uhlebljeni i tolerantni ljudi. I da im je dobro. Takodje, tvrdi se da manjini gradjana Srbije, koja nije fina, uhlebljena i tolerantna, nije dobro.
Stigao sam u Njujork u Cetvrtak popodne.
U avionu sam gledao sjajan film i zavrsio knjigu Kurta Vonegata (Covek bez zemlje). Spavao sam izmedju.
Kamala me sacekala sa njenim mladicem i odvezose me u moj stan. U stvari, nije to moj stan. Imam tzv. "lease" - stanarsko pravo. Vec 10 godina vlasnik zgrade mi ga produzava, iako ovde ne zivim stalno. Prijatelj mi je i voli me. Valjda zato to radi. U dogovoru sa njim, izdao sam stan Kristini. Jednoj novinarki koja radi i montazu video materijala, tako da mi je pomagala proteklih godina da uradim neke stvari kada sam ovde dolazio.
U
Mojoj prijateljici je sutra rodjendan. Jubilarni. Rece mi danas da bi zelela da ga lepo provede i da misli da je vazno da se takvi rodjendani - jubilarni, provedu lepo. Sto se mojih jubilarnih rodjendana tice, stvari stoje ovako:
10-ti (1969) Ne secam ga se.
20-ti (1979) Sedeo ceo dan u sobi i spremao Istoriju filozofije 1 (Anticka filozofija). Uvece setao Nisa (moj bokser) i jeo sa njim lubenice.
30-ti (1989) Radio celog dana. Uvece dosao kuci i video da u stanu nema zene i cerke. Na stolu nasao cedulju sa informacijom da su kod njenih roditelja, u Cikagu. Vecerao i