Danas sam imao prilike da na blogu razmenim misljenje o "strategiji kao takvoj" sa jednom blogerkom koja je aktivna politicarkinja u Srbiji. Bio je to lep, strateski razgovor u koji sam "usao" bez ikakve taktike. Tako sam i izasao iz tog razgovora. A i ogladneo sam, malo.
Otisao sam prvo do Apple-ove radnje da uzmem Kamalin kompjuter sa popravke, a dogovorio sam se i sa bratom moje druge bivse zene da se nadjemo ispred te radnje i da odemo da veceramo u kubanskom restoranu u kome radi Kamala.
Obradovalo me je da vidim njega i njegovu cerku koja je moja dobra prijateljica.
- Dodji veceras u Rex ! - zove me danas prijatelj - Prikazuje se moj film. A, i ti se pojavljujes kratko u njemu. Ono kad je bilo paljenje Bajrakli dzamije. Vidi se kako ides sa onim iz Crkve oko dzamije i ne znam... nesto kao smirujete one klince.
- Sa Amfilohijem ?
- Da, sa njim....
- Vidi ti to, a ima tamo veceras i nekakva tribina o fasizmu. Video sam nesto o tome na blogu B92.
- Ma, da... Ali ako ne mozes da dodjes, nema veze... B92 sve snima.
- Ne znam. Pisem roman. Mozda cu ostati kod kuce. Hvala brate sto si me se setio.
-Cao !
-Cao
A
07:00-09:00 - ustajanje, dorucak, setnja sa Laletom;
09:00-12:00 - trcanje i vezbanje;
12:00-14:00 - odmor, rucak, setnja sa Laletom;
14:00-18:00 - pisanje teksta "Drkadzija";
18:00-21:00 - odmor, vecera, setnja sa Laletom;
21:00-23:00 - pisanje teksta "Drkadzija";
23:00-24:00 - setnja sa Laletom i odlazak na spavanje;
* Ukoliko pomislim da ce vas, moje drage blogodrugare, zanimati da procitate nesto od tog teksta "Drkadzija" na kome, dakle, nameravam da sada vredno radim, postavicu tu i tamo po nesto, ovde na blogetu. Iskljucicu, naravno,
25. septembar, 2000. godina
Slecem oko tri ujutru u Nju Delhi. Tragam za nekim jeftinijim hotelom skoro sat vremena. Kroz prozor taksija posmatram prizore na ulici: mrsave ljude i radosnu decu kako jedni druge polivaju vodom iz ulupanih kofa; krave koje se lagano njisu sredinom puta; male hramove na ulicnim trgovima okicene cvecem i vocem; hiljade cadjavih automehanicarskih radnjica, garaza i gomile automobilskih guma svuda uz put; svugde prasina i crvenkasta magla kroz koju lako posmatram rano jutarnje sunce....
Konacno prihvatam savet taksiste i odsedam u jeftinom i cistom
Moja cerka, Kamala (19 godina) rodjena je u Njujorku gde zivi i studira. Sad mi bas salje ovaj sms :
" Ja ne znam sta je sa mnom, kad god citam o tome kako je Obama pobedio, placem kao malo dete,
ali mislim - it's so amazing and beautiful...".
Onda joj ja posaljem ovaj sms:
" Pa, mozda verujes u to sto ljudi pricaju na tv-u ili pisu u novinama. Sacekaj da vidimo sta ce Obama da radi kao Predsednik. Bilo bi divno da i neke njegove buduce akcije mozemo da ispratimo suzama radosnicama. Sta mislis o tome ? "
I dobijem ovaj odgovor :
"
Vratio sam se u Beograd preko Rima (tamo sam prespavao). Sada sam na jednoj od ovih klupa na aerodromu i koristim bezicni internet da vam se javim i da vam kazem da je sve dobro. U sustini, radi se o sumi od hijadu evra nedeljno koja ce mi se uplacivati do kraja zivota na racun koji sam juce otvorio i koja se ne moze preneti ni na koga. Dakle, godisnje dobijam 52,000 evra u 52 nedeljne uplate od 1,000 evra. S obzirom da, kako rece pravnik lutrije u Barseloni, ukupna suma godisnjeg iznosa ove nagrade zapravp iznosi 104,000 evra, postoji klauzula po kojoj moram da sumu od 52 hiljade evra godisnje
Stizem rano ujutru u planinski gradic Palenke. Smestam se u naselju Pan-Chan blizu Majanskih rusevina. U dzungli, van grada. Drvena kolibica, krevet i ventilator. Ostavljam stvari i peske idem nekoliko kilometara do rusevina. Napolju je vec hiljadu stepeni. Snimam piramide i razne detalje.
U povratku do naselja nalecem na mladog Majanca. Pojavljuje se iznenada, kao neki sumski duh. Pametne oci, prijatan osmeh. Pokazuje mi rukom da skrenem sa staze i podjem negde za njim. Prvo se neckam, ali onda ipak odlucim da ga pratim stazicom koja nas odvaja od puta i vodi dublje u dzunglu.