Danas sam imao prilike da na blogu razmenim misljenje o "strategiji kao takvoj" sa jednom blogerkom koja je aktivna politicarkinja u Srbiji. Bio je to lep, strateski razgovor u koji sam "usao" bez ikakve taktike. Tako sam i izasao iz tog razgovora. A i ogladneo sam, malo.
Otisao sam prvo do Apple-ove radnje da uzmem Kamalin kompjuter sa popravke, a dogovorio sam se i sa bratom moje druge bivse zene da se nadjemo ispred te radnje i da odemo da veceramo u kubanskom restoranu u kome radi Kamala.
Obradovalo me je da vidim njega i njegovu cerku koja je moja dobra prijateljica.
Vlada Australije (tacnije, drzava Queensland) nudi posao placen 105,000 dolara (US) koji traje 6 meseci i sastoji se u tome da se kupate, setate po ostrvu (ostrvo Hamilton - Great Barrier Reef) ronite, igrate golf ili sedite pored bazena kuce koja vam je na raspolaganju. Obaveza je da medjunarodnu javnost obavestavate (preko bloga, radija ili televizije) o tome kako se osecate i sta radite. Mozda i o cemu razmisljate.
Popunio sam upitnik i eto...wish me luck, dear bloggers.
1. Moderacija bloga bi bila eliminisana kao i registracija clanova. Ko hoce da pise ili komentarise - pise ili komentarise. Ko zeli da cita - cita.
2. Kompanija B92 bi isplacivala lep honorar blogerima koji dobiju preporuke drugih blogera za svoje postove. Jedna preporuka - 100 dinara. Davanje preporuka bi bilo transparentno - Maksa bi to tehnicki mogao da sredi, a kompanija B92 bi mu za to platila lepo.
3. Psovke i kletve bi se automatski eliminisale (cak i iz glava blogera koji ih pisu) softverom koji bi Maksa i Visnja programirali.
Ovih dana idem cesce taksijem. Zbog snega, a i da mi se Lale ne prehladi. Pa, ukoliko je svaki nas drugi sugradjanin, kako rece Unfak - revolucionar, bile su sve sanse da naletim na jednog i u taksiju. I mislim da jesam. Pre pola sata - najvise 45 minuta. Evo, procenite, ako hocete :
- Moze, brate sa kucetom, udji ! - kaze mi taksista.
- E, hvala - udjem veselo u taksi i kazem adresu gde da me vozi.
- Ma, i moje komsije imaju takvog psa. Dzek Rasel, a ?
- Jeste ! - iznenadim se veselo.
- Pametni su stvarno, ali, bre to je sad neka moda, sta ? Ti mali psi
Juce sam upoznao drage ljude sa bloga.
Bilo je super. I to ne samo zbog cinjenice da sam popio 3 piva i 3 votke i jednu kafu od kokosa na prazan stomak.
Bila je lepa, visoka i plava.
Stajala je naslonjena na ivicu prozora
(bio je otvoren).
Stajao sam iza nje.
Naslonjen na nju.
Intimno, vrlo.
Sirena je svirala.
Nismo se razdvajali.
Malo smo se samo brze pomerali.
Tako je bilo 78 dana.
Posebno, rano ujutru.
Tada sam se vracao sa snimanja
"lokacija" gde su padale bombe
po Beogradu.
Komsije su izlazile iz podruma
i jeli su burek, lepo razastrt,
na krovovima parkiranih
automobila.
Ona i ja smo se pomerali.
Posle
Dragi blogeri,
dobijam ovih dana razna pisma preporuke i podrske od ljudi u svetu koji veruju da bi dvd izdanje mojih filmova (titlovanih na 6 sluzbenih jezika UN) trebalo da podrze. Evo, jednog pisma koje sam dobio jutros. Zelim da ga podelim sa vama, na ovaj prvi dan proleca. Samo da znate, to je do sada najveca donacija koju sam dobio od jedne osobe.
Uzgred budi receno, od Drzave Srbije jos ni traga ni glasa oko ovoga. Mozda ce se javiti kada bude neka sledeca godisnjica, a oni budu bez diskova mojih filmova o KiM.... ?
Nego, evo tog pisma:
"Dobar dan Ninoslave,