U subotu sam trcao 25 km i 800 metara za 2:27:15. Nisam pravio nijednu pauzu u trcanju (osim kad sam se sklonio pored drveta radi jedne male fizioloske potrebe). Obradovalo me je da sam bez vecih napora realizovao ovu distancu dve nedelje ranije nego sto sam to planirao. Juce sam u stanu (imam sipku na vratima) uradio 21 zgib u tri serije (7+7+7). Onda sam se prosetao do teretane i uradio “super cetvorku” – cetiri puta po dve serije propadanja, zgibova, sklekova i cucnjeva. Sve u svemu - 150 cucnjeva, 125 sklekova, 69 propadanja i 36 zgibova. Uradio sam i 130 trbusnjaka. Kad sam
Ljudi, gledao sam u ovu fotografiju jutros do 5 ujutru.
Trazim fotografiju za omotnicu dvd izdanja mojih filmcica o ugrozenom pravoslavnom kulturnom nasledju na KiM. Publikacija izlazi iduceg petka i sada zavrsavam idejno resenje omotnice. Ova fotografija freske mi prvo nije izgledala pogodna. Sada mi izgleda sjajna. Naime, pisace Kosovo iznad i ispod Hrista bez lica. Na srpskom i engleskom. Kapiram da je to tako.
Jer, verujem da je Hristos sa licem Kosovo i Metohija.
U guzvi sam ovih proteklih nedelja, dragi blogeri.
Prevodim i titlujem (na 6 sluzbenih jezika UN - arapski, kineski, ruski, engleski, spanski i francuski) neka moja tri filmcica o stradanju ljudi na Kosovu i Metohiji. Zahvaljujuci inicijativi vise zemalja-clanica Ujedinjenih Nacija, ovi filmovi ce tokom sledeceg meseca biti predstavljeni na zvanicnim sastancima Saveta Bezbednosti i podeljeni clanovima radnih grupa zaduzenih za pitanja bezbednosti i zastite kulturne bastine u regionu.
Takodje, zbog interesovanja nekih televizija u svetu da emituju ove filmove, sada moram dodatno
Juce sam istrcao tri kruga oko Ade. To mu dodje 26 kilometra i cetristo metara. Prvi krug (8.8 km) sam prosao za 53 minuta. Lezerno. Cuvao sam se zbog vrucine. Bilo je oko 35 stepeni.
Kamala je odlucila da preskoci drugi krug i da se malo seta i odmori pored vode. Presao sam taj drugi krug za 56 minuta. Tek za nijansu manje lezerno.
U trecem mi se opet pridruzila Kamala. Oraspolozila se i odmorila, a i vrucina je vec bila manja. Mozda tek oko 30 stepeni. Naisli smo na otvoreni autobus koji je sa Ade odvozio neke mlade ljude nekuda. Bili su u trenerkama, a neki od mladica su odjednom
Gate gate paragate parasamgate bodhi svaha
Ljudi, ako procitate ovaj dugacak post (studentski rad moje cerke), hvala !
Mozda vam se ucini da se pravim vazan i da ga zato ovde nudim mojim posetiocima. U pravu ste, verovatno. Ipak, ne znam zasto, ali verujem da mi necete zameriti. Necu ni ja vama zameriti ako vam je ova tema dosadna.
Kamala Randjelovic: Intro to Media Studies (for Professor Deborah Levitt)
"Commodified" or "civilized" Kosovo ?
Arjun Appadurai’s essay “Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy”, addresses the tensions between cultural homogenization
Ovde, u mraku potpalublja, masem ovom dnevnicko/putopisnom beleskom u cast i postovanje prema nsarskom, teistima i ateistima na blogu.
jul, 2007.
Putujem do gradica San Cristobal visoko u planinama Chiapasa. U ovoj regiji ima vise sela u kojima i danas zive potomci Maja.
Na putu do San Cristobala zaustavljam se pored vodopada (Misol-Ha) i planinskih jezera (Agua Clara i Agua Azul). Kupam se u njima i razmenjujem poglede sa Indijankama koje su sve lepe.
U kombiju u kome putujem pustaju film o Majama koji je rezirao Mel Gibson. Nisam obratio paznju na naslov
Stigao sam u Njujork u Cetvrtak popodne.
U avionu sam gledao sjajan film i zavrsio knjigu Kurta Vonegata (Covek bez zemlje). Spavao sam izmedju.
Kamala me sacekala sa njenim mladicem i odvezose me u moj stan. U stvari, nije to moj stan. Imam tzv. "lease" - stanarsko pravo. Vec 10 godina vlasnik zgrade mi ga produzava, iako ovde ne zivim stalno. Prijatelj mi je i voli me. Valjda zato to radi. U dogovoru sa njim, izdao sam stan Kristini. Jednoj novinarki koja radi i montazu video materijala, tako da mi je pomagala proteklih godina da uradim neke stvari kada sam ovde dolazio.
U
Konacno sam se danas odlucio da izadjem iz stana, sednem u metro i odem do Central Parka da trcim. Poneo sam mali zeleni ruksak koji imam vec 10-ak godina. Nosim ga svuda. Danas sam u njega stavio plasticnu flasu, majcu, laganu jaknu, iTouch (poklon od Kamale) sa muzikom i mali, crni peskir. Pre ulaska u metro sam rucao (bilo je oko 2 po podne). Odlucio sam se za sendvic sa tunjevinom, moka kafu, a iz frizidera sam uzeo vitaminsku vodu (sa ukusom pomorandze). Dok sam rucao, izvadio sam onu plasticnu flasu iz ruksaka i u nju sipao vitaminsku vodu. Vratio sam flasu u ruksak. Dok sam to radio,