B92 Blog

“Fotografisan je pokazujuci troprsti neonacisticki pozdrav”. Ova recenica objavljena je u nekoliko britanskih novina u pokusaju da se bolje I detaljnije opise vodja austrijske ekstremne desnice -Heinz Christian Strache. On se pravdao da je zapravo narucivao tri piva sto moze a i ne mora biti tacno. Mene je zaintrigirao sami pozdrav. Troprsti, pa jos i neonacisticki pozdrav. Nisam nikada prije vidio takav pozdrav pa sam

Strahovit zlocin je pocinjen protiv nevinih ljudi. Sila se jos jednom pokazala nadmocnom nad jednostavnom zeljom obicnih ljudi da zive, rade i budu donekle adekvatno nagradjeni za taj svoj rad. Medjutim oni koji imaju bombe odlucili su da im takvo sto ne odgovara. Poslali su svoje placenike i ideoloske istomisljenike i nastupila je masovna smrt. Potom su uslijedili progoni, deportacije, nestajanja ljudi. Razlog za hapsenja brojnih obicnih ljudi bila je sumnjicavost rezima. Nista vise nije moglo biti dokazano ali to vlasti nije sprijecilo da godinama ugnjetavaju brojne ljude i to ne samo svoje zemlje vec drzavljane mnogih dijelova svijeta. Neki ljudi su post

Volio bih da budem u Sarajevu krajem mjeseca. Ramazan je poceo i to puno znaci vecini tamosnjih stanovnika. Medjutim nije to moj razlog. Po prvi put izgledno je da ce se grupe okupljene oko Q organizacije odvaziti i pruziti gradu prvi Q festival. Ljudi razlicitih seksualnih opredjeljenja, oni koji su cesto ismijavani, vrijedjani i istinski ugnjeteni zbog razlicitih simpatija od vecine, sada namjeravaju izaci u javnost, na ulice mozda i reci jasno i glasno - PA STA. Ni u cemu se ne razlikuju od nazovi obicnih ili sto se obicava reci "normalnih". Objavljena je ideja o okupljanju, prve informacije o mogucem programu festivala su cirkulisane i grozovite reakcije su stigle iz vrhuski vjerskih zajednica i nacionalistickih politickih partija, dakle onih koji vladaju ovom ze

 

Kao tipicni pripadnik dijaspore uz malo koristenja prirode posla i poznanstava uspio sam vidjeti koju utakmicu Evropskog prvenstva u vaterpolu. Ovdje je poneko cuo za taj sport ali se ne sjecaju da su ga ikada gledali. Internet je upotpunio dozivljaj kao i pobjeda Crne Gore. Talenat, znanje, organizacija i podrska doveli su do rezultata koji Evropa nije dozivjela jos od pobjeda Marka Ghirardellija u skijanju prije dvadesetak godina kada je ovaj Austrijanac strmogljavivao se niz planine pod zastavom Luksemburga. Ostale brojcano male nacije moraju da cekaju neko novo cudo. Ali ne pisem ovo zbog povrsine Crne Gore. Mogla je i Srbija biti prva, mogla je i Hrvatska zavrsiti na postolju...

I kada se te tri zemlje sastave, ostaje rupa izmedju njih. Rupa koja se zove Bosna i Hercegovina. Pa zar smo mi drugaciji, manje talentovani od komsija. Stvarno pokusavam pronaci razlog

Kaze Milroad Dodik da samo zbog nedavnih nesuglasica sa Stjepanom Mesicem nije otisao na utakmicu hrvatske reprezentacije u Austriju. Inace, dakako, navijao je za Hrvatsku. Za nju ce i protiv Turaka koji su jedina nacija koja ga inspirise da navija u nekom susretu za Bosnu i Hercegovinu.

I ja navijam za Hrvatsku ali za razliku od Dodika, navijam za BH ne samo protiv Turaka. Stavise, ovih dana bas srcem navijam za "vatrene", svidja mi se izgaranje na terenu, Slaven Bilic kako je organizovao reprezentaciju te fanaticno navijanje. Taman sam pomislio kako nakon niza godina ponovno pocinjem bas dusom navijati za nekoga jer dugo nisam nesto takvo osjetio. Protiv Spanije devedesete u Veroni, posljednji put bas protiv Austrije 91. u utakmici koja nam nije nista znacila jer smo se kvalifikovali a ubrzo

 

1. Zato sto je zbog njega blokirano pola londonskih ulica jucer i danas.
2. Zato sto me je natjerao da demonstriram protiv invazije Iraka 2003. godine iako sam se zarekao da poslije Sarajeva 1992. nikada vise necu na politicke demonstracije.
3. Zato sto je odabrao pogresno zanimanje. On mora biti duhovit covjek. Cak i ako nije, s onakvom facom i lapsusima sigurno bi nasmijavao publiku skoro kao Seinfeld.
4. Zato sto je smijenio Donalada Rumsfelda sto je samo po sebi pozitivna stvar ali odakle uopste Rumsfeld u americkoj vladi?
5. Zato sto je Svijet tokom posljednjih osam godina postao losije mjesto za zivot.
6. Cijena nafte.
7. Nedostatak hrane.
8. Protivi se zastiti covjekove okoline.
9. Salje americke mladice i djevojke, kao i neke strance, da ubijaju druge mladice, djevojke, odrasle, starce i djecu u Aziji.
10. Hapsi, otima i drzi

When I wrote a blog about Serbian victory last year and rightly predicted the outcome, many people in the 'Wild West' contacted me in order to learn more about some trivial, semi-trivial and even some important facts. I was also asked to write an article for mainly British readership. Thus I am getting ready this year for the 'PART DEUX'. Hence the blog in English.

Europe is not fighting wars any more as countries have a more peaceful opportunity to measure their own strengths and exercise ancient rivalries. It is called Eurovision Song Contest and is hosted this year by the country that has been often named as pariah state involved in latest wars on the continent. Serbia won the right last year after a combination of regional alliances, vote of Diaspora and ‘gay factor' brought win to previously little known Serbian singer Marija Serifovic. The dissolution of Yugoslavia means six

Ovaj tekst sam objavio prethodno u sarajevskom Oslobodjenju desetog maja.

Prije nekih pola milenija, Niccolo Machiavelli je ustvrdio da se ratovi zavrsavaju ili pobjedom ili pomirenjem. To bi onda znacilo da rat u Bosn i Hercegovini nikada zapravo nije zavrsen osim ako bi se post-daytonska drzavna kreacija proglasila necijom pobjedom. Vodeci nacionalisti tvrde da su oni zapravo pobjednici, njihove etnicke skupine i tu nema pretjerane razlike medju njima, ali uporede li se osnovni ciljevi s pocetka rata s njegovim rezultatima rezultat je katastrofalni poraz bez obzira iz kojeg etnickog ugla se posmatrao.

Srbi su tvrdili da se bore za opstanak Jugoslavije i jedinstvo sa Srbijom. Danas se tvrdi da je pobjeda oznacena postojanjem Republike Srpske sto je nesto bitno drugacije od obecanja prilikom naoruzavanja istomisljenika. Hrvati tvrde da su sacuvali opstanak naroda u Bosni i Hercegovini s tim sto je naglasak obicno na hercegovackom dijelu imena drzave te prenebregavanje cinjenice da skoro pol

Da zivite na Kosovu, da li biste dijete slali u albansku skolu, da li biste s djetetom ponekada razgovarali na albanskom? Da zivite u Sarajevu, da li biste djetetu kupovali poklone povodom Bajrama? Da li biste u Zagrebu slavili Bozic u decembru ili januaru? Konacno, ako niste Srbin a zivite u Beogradu, sta slavite u januaru? Je li asimilacija dobra ili losa? Kako covjek da se ponasa? Ovo pisem jer se sjecam svoje gluposti prije dvadeset godina kada sam posjetivsi baku u Hrvatskoj propustio da joj cestitam Bozic jer ja, zaboga, ignorisem te stvari. A dobra zena je slavila taj dan. Mislio sam da se normalno ponasam. Ovih dana sam po preporuci Djeda Mraza proveo sate u panicnoj kupovini poklona koje je on kasnije ostavio ispod jelke. Da, bozicne jelke. Ne slavim ja i dalje, ali kupujuci poklone, gledajuci prekrasno okiceni London, posmatrajuci vesele ljude u radnja

Na radiju pustaju Clash. Uzivam. Mladji sam nego sto rodni list kaze. Sin u skoli, zena na poslu. Nosi me ritam. Skakucem po kuci. Rock the Casbah. Rock the Casbah. I onda stop. Sjetim se kako je Strummer poludio kada je 1991. godine gledajuci skoro direktan prijenos rata u Zaljevu vidio jedan od americkih projektila na kojem su vojnici napisali ‘Rock the Casbah'. Uzeli su mu stih i potpuno okrenuli znacenje. Meni su prekinuli mladalackih tri minute i tridesetpet sekundi. Umjesto da me misli nose kuda hoce, da se sjetim Clasha, ja pomislim na grupu idiota u uniformama kako pripremaju rakete za Bagdad.

A mozda nisu to bili idioti. Nisu duhoviti, to je sigurno ali mozda su mislili da

Cudna su stvar te godisnjice, kako se svasta nesto preklopi i dogadjaji povezu koji nisu trebali imati nista zajednicko, a opet, moguce je tvrditi da su se upravo i desili zbog neceg zajednickog. Sjecam se kada je srusen stari most u Mostaru. Bio je deveti novembar. Sjeo sam i napisao pismo saucesca mostarskom pjesniku Misi Maricu u Exeteru. On je bio jedan od rijetkih Mostaraca koje sam poznavao i znao sam da je jako tuzan, ne samo zbog mosta vec i zbog same cinjenice da egzistira u Exeteru a ne u Mostaru. Tuzan sam bio i sopstvena muka potpuno me odvukla od proste cinjenice, toliko vidljive, da je most srusen na godisnjicu zloglasne Kristalnacht. Je li to bilo namjerno

James Watson, nobelovac, dio tima koji nam je priblizio gene i DNA, slavan naucnik, ekscentrik, krenuo je na turneju predavanja po Britaniji i na samom pocetku otkazao je i vratio se u Sjedinjene drzave. Londonski ‘Science Museum' otkazao mu je zakazano predavanje zbog izjave u intervjuu Sunday Timesu da su crnci prirodno manje inteligentni od bjelaca.

Moj problem je da laicki smatram takvo razmisljanje gluposcu ali ovaj covjek je ‘slobodni mislilac' i sebe vidi kao osobu koja ce mozda sokirati javnost ali istovremeno je i nagnati na dodatno razmisljanje iz kojeg ce nesto pozitivno izaci. Kazu da je takav bio tokom citave karijere. Opet laicki mislim da je u redu iznijeti misljenje i potkrijepiti ga nekim cinjenicama. Do vraga i politicka korektnost.

Kada je prije petnaestak godina snimljen film ‘White man can't jump' ponajvise mi se svidio naslov. Ne znam kako je preveden ali za rijetke nepoznavaoce engleskog jezika poruka i naslova filma je da su bijeli ljudi inferior

Vidim, niko se nije sjetio ili nije udostojio spomenuti 40 godina od ubistva Ernesta Che Guevare. Stoga koncem dana po Greenwichu a bas negdje u doba kada je i ubijen u bolivijskoj zabiti, odlucih se pozvati na podsjecanje i razmisljanje. Zasto se niko nije sjetio covjeka ciji je imidz najrasireniji na svijetu. Coca Cola bi sve dala da je njena cuvena flasa do te mjere rasporostranjena. McDonalds bi vjerovatno poceo placati ljudske dnevnice nadnicarima u smrdljivim restoranima, mislim da bi i Osama bin Laden mozda popio casicu kakvog pica ukoliko bi mu zagarantovalo makar priblizavanje rasirenosti ideja kakvu je svojedobno Che imao.

Imao sam njegov lik na uniformi s radne akcije. Jesam, bio sam mlad, neiskusan i prijavio se. Ideologiziran sam bio, ali dugorocno je valjalo da se licnim iskustvom spozna tamna strana mladosti u socijalizmu. Svi seljaci, a vecina je takvih

Godinu sam proveo u Americi i, evo, vratih se nazad. U domovinu, moglo bi se reci ali pitanje je sta je meni i gdje je domovina. Ima nas slicnih dosta. Uglavnom, otisao sam iz zemlje koja se ponasa kao da je na frontu ‘rata protiv terora' a zapravo nije ni blizu toj liniji, kao sto tvrdi Timothy Garton Ash, te stigao na kontinent koji se ponasa kao da je daleko od bojista, a zapravo je na samoj crti odbrane ili borbe. Sve se svodi na odnos prema toj "novovjekoj" pojavi koja ce izgleda obiljeziti ovaj vijek. Barem je njegov pocetak potvrdio takva predvidjanja. No to je samo jedna od mojih licnih odrednica prema starom i novom svijetu, prema ni dva vijeka starom gradicu Berkeleyu i prastarom metropolisu Londonu u koji sam se vratio.

Godinu dana zivota u Americi naucilo me je

Osamdesetosam godina pozivio je Kurt Waldheim prije nego se pridruzio mnogim drugim svjetskim vodjama koje su zivjele priblizan, mozda kraci, rijetki i duzi zivot. Ovaj covjek za mene predstavlja olicenje mnogih stvari u svijetu, prvenstveno hipokriziju vlasti, potom svjetsku krovnu organizaciju ciji celni covjek nije mogao biti bolje odabran. Neutralna Austrija, neki naivci je nazivaju prvom zrtvom nacizma [Her Bokerer (ako se dobro sjecam) je (preko 20 godina star) film koji takvi trebaju pogledati ako im je vec lijeno stosta procitati], uredna proslost u drzavnom servisu takve zemlje, ratna istorija koja je pokazala da je poslusan, a cini se i njen dio koji je pokazao da je znao za ratne zlocine ucinile su ga idealnim generalnim sekretarom UN-a. Teorije zavjere kazu da ga je to napravilo poslusnim prema onim koji su znali za njegovu ulogu u grupi armija E, zapadnoj Bosni i Grckoj. Medjutim nije sve tako tajnovito bilo za one koji su htjeli da znaju. Jos je 1947. godine njegovo ime stavljeno na listu potencijalnih zlocinaca u Jugoslaviji.

Proslog vikenda vozeci se pored obale u neposrednoj blizini Golden Gate Bridgea, ugledah u parku ispregradjivana polja, bine i mnostvo zastava. Datum je treci jun 2007. godine, a dogadjaj zbog kojeg je sve to pripremljeno je 'Accenture Escape from Alcatraz Triathlon'. Valjda je razlog dugogodisnji trening u patriotizmu pa sam uspio primijetiti gresku. Trobojka pokojne drzave sa ideoloskim znakom u sredini vijorila se pored brazilskih i americkih zastava. Osjetio sam poriv kao glupi turisti kada puni zanosa fotografisu nesto sasvim trivijalno. Predlozim supruzi da stanemo i slikamo se. Htjedoh sina slikati pored zastave uz koju sam odrastao i koju sam volio iako je ljubav prema zastavi iracionalna, cesto opasna i nadasve nepotrebna.