Muška diplomatska reprezentacija Srbije odnela je danas još jednu ubedljivu pobedu nad reprezentacijom celog sveta na UN igrama, rezultatom 77:6. Najzaslužniji za pobedu bio je kapiten naše reprezentacije, Vuk Jeremić, koji je svom timu doneo najveći broj poena.
"Nismo se libili da igramo grubo, da se bijemo sa svima, rezultat naših napora je ova velika pobeda na UN igrama", rekao je Jeremić.
"Ali, ne treba imati bilo kakvu sumnju, najteži deo posla je i dalje ispred nas", dodao je Jeremić.
Zlobnici pokušavaju da smanje sjaj ove najsjajnije od svih sjajnih pobeda naše diplomatske reprezentacije pričama kako su sudije bile na strani Srbije, jer su poništili 74 pogotka reprezentacije celog sveta. Takođe, diplomatska reprezentacija Srbije je optužena da je koristila nedozvoljena doping sredstva. Svoje mišljenje o ovim optužbama daće na kraju Međunarodni sud sportske pravde.
Jeremić veruje da će se Međunarodni sud sportske pravde izjasniti u korist Srbije, što bi trebalo da skine svaku sumnju sa ove sjajne najsjajnije pobede svih vremena.
Inicijativa mladih terorista obećala je, povodom izjave predsednika Srbije Tomislava Nikolića da spomenik Slobodanu Miloševiću ne bi opstao "jer bi se verovatno samozvane demokrate služile vandalizmom", da taj spomenik u Beogradu ne bi opstao nijedan dan i da bi to bila odbrana demokratske i evropske Srbije, a ne vandalizam.
"Mi, predstavnici izgubljene generacije, rođeni devedesetih godina, u najgoroj deceniji moderne srpske istorije, obećavamo da spomenik Slobodanu Miloševiću neće opstati nijedan dan u našem gradu", navela je inicijativa u proglasu.
Dragi moji izgubljeni, koja je razlika između vas i huligana koji se služe istim metodama? Nema apsolutno nikakve. Spomenik Slobodanu Miloševiću bi bio nezapamćen skandal, ali je meni još veći skandal da oni koji zagovaraju ljudska prava javno prete da će protivzakonito rušiti po Srbiji. Da nećete možda noćom, sa fantomkama na glavi?
Piše: Boban Stojanović
Text je napisan za sajt www.pescanik.net)
Ako mene pitate, 11.jula ove godine bilo je veoma sunčano i tužno. Teško da su takve konstatacije zamislive u svakodnevici, ali postoji toliko teško zamislivih stvari, poput zločina u Srebrenici, o kojima nismo nikada poveli dijalog koji je rezultirao razumnim zaključcima.
Ove godine, pomenutog 11.jula ukopano je tri stotine osam novoidentifikovanih ostataka srebreničkih žrtava. Iskopano isto toliko rupa u zemlji ispred kojih su, pod vrelim suncem Srebrenice, porodice - uglavnom majke, sestre, rođake, supruge i ćerke ubijenih - čekale tabute sa kostima. Iako ne odlazim prvi put, ipak sam prvi put sam otišao da vidim kako izgleda ukop. Na sahranama se uvek sklanjam onog trenutka kada čoveka polažu u zemlju. To je momenat za koji još uvek nisam sazreo. Seo sam negde van mezarja, preko puta iskopane jame, oko koje stoji desetak žena. Onim redom kojim tabuti dolaze, tim redom ih ukopavaju. Preostalo su još dva tabuta da bi na red došao onaj koji su one čekale. I onda, te žene, koje su do tada stajale i sedele veoma mirno, počele da pakuju stvari, da se pomeraju, da hodaju oko te rupe, kao u pozorištu, veoma koordinisano i ne smetajući jedna drugoj. To je bila neka čudna panika zbog trenutka na koji čekaju godinama. Tačnije trinaest godina. Dolazak onih koje voliš može da bude tako različit. Ta panika je bila veoma dirljiva. Kada su doneli tabut, žene su bile sasvim mirne, plakale bez ridanja, tek poneki cijuk - opet sasvim nezamisliva situacija. Pre nego što je tabut spušten u zemlju, starija žena, pretpostavljam majka, zamolila je mladiće koji su to radili, da obriše tabut od prašine. Obrisala ga je rukom, u nekoliko poteza - tabut sa kostima je tako mali. Kroz nekoliko minuta bio je prekriven zemljom.
Zašto?
Zato što je povod jedan tekst objavljen na mom B92 blogu.
Zato što je to najbolji intervju koji sam dao u svojoj karijeri.
Zato što ga je "Pravda" objavila na naslovnoj strani.
Zato što je to najveći intervju ikada sa gej aktivistom (oko 17 hiljada karaktera) na tri strane.
Zato što je to "Pravda" (ciljna grupa do koje se teško dopire) i ceo tekst je apsolutno pozitivan i ništa nije izvučeno iz konteksta.
Uživajte.
Političku i medijsku polemiku o Zakonu protiv diskriminacije ulepšale su fotomontaže Dragana Markovića Palme. Njihov autor, Predrag M. Azdejković, u ekskluzivnom intervjuu „Pravdi", otkriva kako izgleda život mladog homoseksualca u ovakvoj Srbiji.
CENZURA OSEĆANJA
Vaš tekst „Braćo gejevi, sestre lezbejke, Srbija vas ne zaslužuje" pročitao sam kao neku vrstu spiska lepih želja gej populacije, ali bez mogućnosti da se ostvare u ovom društvu.
Molim Vas ga za čitaoce Pravde, koji nisu videli taj tekst na Vašem blogu, navedete osnovne zahteve koji bi homoseksualcima omogućili da žive bez osećaja diskriminacije.
Fuck you (Fuck you)
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch
(Lily Allen, Fuck You)
Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.
Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.
Gej brak je pravno ili društveno priznata bračna zajednica dve osobe isto pola. Gej brak je političko i društveno pitanje u mnogim državama, iako je debata o gej brakovima relativno novijeg datuma.
Neke države su, da bi izbegle veće protivljenje crkve i dela društva koji ne odobrava gej brakove, za istopolne parove predvidele mogućnost sklapanja posebnog ugovara o pravima i obavezama (vanbračna zajednica, registrovano partnerstvo, građanska unija, neregistrovana kohabitacija...). Takvi ugovori obično daju manja prava istopolnim partnerima u odnosu na prava koja proizilaze iz braka.
Gej brak, u državama u kojima je dozvoljen, nije poseban pravni institut. Dakle, ne postoji pravni, već samo društveni pojam gej braka, jer je definicija braka, kao posebnog pravnog instituta, izmenjena na taj način da sadrži i mogućnost sklapanja braka između osoba istog pola.
Juče se desio omanji skandal. Znao sam da sam na crnim listama, jer previše lajem, ali sada imam i dokaze. Obratio sam se Rekonstrukcija Ženskom fondu za finansijsku pomoć oko prevođenja i titlovanja feminističkog dokumentarca „The Heretics", koji će biti prikazan na narednom Merlinka festivalu, čiji sam direktor.
Molba je odbijena sa sledećim obrazloženjem, koju je potpisala koordinatorka programa, Mirjana Mirosavljević:
„Pedja,
Hvala sto si nam poslao prikaz filma.
Odluka Rekonstrukcije Zenski fond je da ne podrzi aktivnosti koje organizujes, jer tvoja istupanja i napadi na braniteljke ljudskih prava u poslednje vreme, nisu u skladu sa feministickom politikom i kriterijumima Fond-a."
Dugujem svojim obožavaocima objašnjenje zašto ih napuštam, zato i pišem ovaj „oproštajni“ blog. Naravno, pošto nas više nema na VIP listi nemam više ni obavezu da čuvam mračne tajne ovog bloga, koje su dobro skrivane od Kurira i ostalih slobodnih medija. E dosta je bilo, dosta sam ćutao. Sve ću da kažem!!!
Izbori su još malo pa gotovi. Još samo Boris da pobedi i postane predsednik protivustavno po treći put, pa da stavljamo tačku. Predizborne bludne radnje sam pratio na socijalnim mrežama i na ulicama, za televiziju nisam imao živaca. Do kakvih sam zaključaka došao.
1. Ako DS i SNS ne naprave Vladu, na sledećim izborima SPS još jači, možda Dačić i postane predsednik!
DS i SNS u svom antikampanjskom zanosu su zaboravili na SPS i zato imamo situaciju da je SPS razbio na izborima. Ako Dačić postane premijer, na sledećim izborima SPS će biti još jači... Koalicija DS i SNS bi bilo odlično rešenje jer bi imala najveći legitimitet i da najzad vidimo SNS na vlasti i kako se tamo snalaze.
2. URS je uhlebio dovoljno ljudi da pređe cenzus
Meni su Dveri simpatičnije od URS. Odlično što nisu prešli cenzus u Beogradu. Bezveze je što su prešli na nacionalnom. Ja o glasačima URS imam jako loše mišljenje!
Evo nekih podataka koje srpski mediji ignorišu, jer niko da postavi pitanje, a zašto li su nas te 1999. godine uopšte bombardovali? Jel zato što smo mi Srbi najlepši narod na svetu, pa su ljubomorni, ili zato što su vršeni neki zločini na Kosovu?
Ljudski gubici tokom NATO bombardovanja SRJ
Tekst preuzet sa sajta Fonda za humanitarno pravo:Podaci Fonda za humanitarno pravo (FHP) i Fonda za humanitarno pravo Kosovo (FHP Kosovo) pokazuju da je u periodu od 24.03. do 10.06.1999. godine, u toku međunarodnog oružanog sukoba na Kosovu ubijeno, stradalo ili prisilno nestalo 9.401 osoba, od kojih je 758 stradalo od dejstva NATO. Podaci FHP-a se zasnivaju na analizi preko 6.000 dokumenata - izjava svedoka i preživelih članova porodica žrtava, sudske dokumentacije, državnih izveštaja, izveštaja domaćih i međunarodnih organizacija za ljudska prava, forenzičkih izveštaja, novinskih tekstova, knjiga, monografija i drugih izvora podataka o periodu NATO bombardovanja.