Svi vi koji ste juče gledali televiziju znate da sam bio kod predsednika na kafi. Baš sam se lepo proveo i moram da kažem da se isplatilo. Jeste da sada grcam u dugovima, ali šta da se radi.
Novi sako 10.000 dinara, nove cipele 8.000, nova košulja 4.000, sastanak sa predsednikom - neprocenjivo.
Evo baš sad pišem neki projekat i u budžet ubacujem garderoberske troškove. Ovom prilikom pozivam modni gej lobi da me sponzoriše u garderobi, a ja obećavam da ću u zvanične izveštaje ubacivati podatke šta je ko nosio na sastancima.
Da li vam zvuči čudno: konferencija o gej pravima u Mileševi; konferencija o ženskim pravim u Hilandaru, seminar o reproduktivnim pravima „Abortus nije ubistvo“ u Studenici, konferencija o klero-fašizmu u Ravanici, skup za odbranu Ratka Mladića i Radovana Karadžića u Žiči (dobro ovo poslednje i nije tako čudno)?
Pa možda vam ovo zvuči čudno, ali nije nemoguće jer...
Beograd - Srbija - Gej lezbejski info centar (GLIC) za Dan ljudskih prava, 10. decembar, priprema akciju „Gejevi i lezbejke su ukras sveta".
Ljudska prava LGBT populacije se često ignorišu od državnih institucija, fondacija i nevladinih organizacija za ljudska prava i nevidljiva su u odnosu na ljudska prava nacionalnih i verskih manjina. Zato želimo 10. decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava, da povećamo vidljivost LGBT populacije i prava koja ona zaslužuje.
Pozivamo sve korisnike Facebook mreže, MySpace i ostalih društvenih mreža da tog dana umesto svog avatara postave sliku neke poznate LGBT osobe koju cene i poštuju. Gej lezbejski info centar je pripremio 110 slika poznatih LGBT osoba koje su svojim radom i stvaralaštvom obogatili civilizaciju i bez kojih ovaj svet ne bi bio ovakav kakav jeste. Slike možete naći na: www.gayecho.com/ukrassveta
Gošća bloga: Katarina M. Boldovana
Odgovor na Pismo pravoslavnima koje su poslale Dveri Srpske:
Сада се Двери - Покрет за живот Србије обраћа свим православнима свуда, у којима, макар мало, постоји свест о томе чији смо потомци и кога наслеђујемо.
U, redu, prepoznala sam se. U meni postoji ne mala, nego velika svest o tome i čiji sam potomak, i koga nasleđujem. I koga sam rodila, kao majka, pravoslavka i vernica, i krstila o Đurđevdanu.
Нека ово обраћање не читају они који су равнодушни према Светом Сави и кнезу Лазару, и према лозинки наше историје да је „земаљско за малена царство, а небеско увек и довека". Њима ово писмо не треба, и неће им значити ништа. Али, ми знамо и осећамо да је таквих мало међу нама. Много је више оних који знају и осећају шта се у свету и код нас збива, и између чега бирамо на Ђурђевдан.
O Svetom Savi i Knezu Lazaru znam mnogo više no što to piše u kratkim verzijama istorije. Kao što znam da su mitovi o njima nastali vekovima kasnije, i služili za buđenje nacionalne svesti. Svetom Savi, koji se odrekao prestola, i koji je pozivao na mir, u vreme kada je mir bio neophodan, kao i danas, pripisuju se vojni pokliči, a Knezu Lazaru Hrebeljanoviću, koji je vodio vojsku u nebitnoj borbi (Marica je bila presudnija) su reči stavili u usta tek kada se srpski narod oslobodio Turaka. Te stoga, znam i šta se i kod nas i u svetu događalo, te kakva je šteta od podgrejanih mitova. Oni su kao podgrejan spanać, da se izrazim domaćičkim jezikom: dok su sveži, korisni su, kad se podgreju, mogu da budu otrovni, i što se više podgrevaju, njihova toksičnost raste.
Komandir: Šta si uradio, crni sine, govori šta si uradio?
Žandarm: Ništa!
Komandir: Ama, kako ništa kad si razbio nos bratu srpskog premijera! I 'ajde što si mu razbio nos, naposletku omakne se pendrek pa, desi se, ali što mu opsova brata?
Žandarm: I on je meni svašta rekao!
Komandir: Nije istina, ne ume on to, on je vaspitan čovek iz ugledne srpske porodice.
Žandar: Vređao me je. Ja mu lepo kažem: "Skloni se ili ću da te haknem", a on meni "Brate, nemoj da si peder"!
Komandir: Nije istina.
Žandarm: Jeste, lepo su nas na kursu učili da je to govor mržnje!
Komandir: Pa kad je on tebi kazao "Brate, nemoj da si peder", što nisi i ti njemu kazao "Brate, nemoj da si peder"?
Žandarm: Ne bih ja to mogao, to nije političko korektno, nego ja njemu sasvim učtivo kažem: "Kuš, svinjo jedna"! a on meni opet "Brate, nemoj da si peder"! E, nisam onda mogao više da se uzdržim, nego ga haknem po nosu i opsujem ja njemu brata.
Komandir: Nesrećniče jedan, znaš li ti da je to premijerski brat? To nije naš brat pa da ga psuje ko stigne, nego je to premijerski! Ju, ju, ju, gospode bože, šta ću s njim! Vodite mi ga, ispred očiju, jer ću ga rasčerupati kao pile. Skloni mi ga ispred očiju!
Hvala Branislavu Nušiću
Jedna mala ptičica žute boje, sva pokisla, mi je danas sletela na rame i samnom podelila najnovije tračeve. Kaže meni ta ptičica da će niko drugo no Jelena Karleuša 9. novembra da bude VIP gošća na stajanju Žena u crnom za Međunarodni dan borbe protiv fašizma i da drži najveći transparent, što je velika čast. Kažem ja ptičici, nemoj da sereš. Kao što popovi imaju direktnu vezu sa bogom, tako i mi gejevi imaju direktnu vezu sa svojim gej ikonama. Uspostavim ja vezu sa Jecom i ona mi potvrdi ovu šokantnu vest.
Staro i mlado, strejt i gej, muško i žensko, ljudi i životinje, svi vole dobru paradu. To nam je upisano u DNK, hromozom broj 13. Mi gejovi posebno volemo da se skidamo i da na paradama pokazujemo naša depilirana i nabildovana dupeta. Zato i idemo u teretane kako bi pripremili naše guze za taj svečani dan. Čujem da ih neki posebno perverzni pumpaju silikonima.
Cele godine se pripremamo da izađemo na beogradske ulice i svim zainteresovanim personama pokažemo naša zategnuta, uljem namazana tela. Kao što je vojska nekada pravila vojne parade i prikazivala svoje oružje (dok ga je još uvek imala), tako i mi gejovi prikazujemo naš arsenal. Posebno volimo da pokazujemo naše štafete, koje idu iz ruke u ruku. Kažu mi da lezbejke pokazuju sise, ali pošto mi gejovi genetski ne možemo da vidimo ženske grudi (ni po svetlu, ni po mraku) ne mogu da potvrdim ovu informaciju.
Originalni naslov: The Fags and morality by Hans Christian Pedersen
Bio jedom jedan peder, koji je jako želeo da se oženi drugim pederom, ali istinski pravim i ponosnim primerkom. Za razliku od drugih, njega nisu zanimale karađorđeva dužina i debljina, nije mario za straight looking i acting, niti za sportski izgled, nije se lažno predstavljao kao biseksualac, a posebno su mu se gadile fraze "pravo muško", „diskrecija obavezna“, „za mene niko ne zna“, „van gej scene“, „normalan za normalnog“, „stop feminizirani“... Želeo je da upozna pravog ponosnog pedera koji voli slike Oskara Vajlda, drame Čajkovskog, opere Karavađa i da ga nije sramota da to prizna.
Pošto u njegovoj bližoj okolini nije postojao takav primerak odlučio je da u jedan veliki kofer spakuje najlepšu odeću i obući i krene na dug put. Roditelju su mu poželeli sreću i puno uspeha u pronalaženju pravog pedera, nadajući se njegovom brzom povratku. Seo je na svoj trotinet i krenuo na dug i neizvestan put.
"E da malo kraduckate, pa da vam pogledam kroz prste, ali ga vi preteraste" - Velje Ilića.
Moja školska drugarica Naomi Campbell je u svoje zlatno doba govorila da ne ustaje iz kreveta bez minimum deset hiljada dolara. Mi, njeni školski drugovi i drugarice, smo govorili kako je uobražena kučka, ali, ona je taj novac tražila za svoj rad, koliko god on nama izgledao trivijalan. Na nju su se izgleda ugledali naši današnji lopovi, koji neće da ustanu iz kreveta ako minimum ne ukradu milion evra. Sigurno su ih u školi učili ako kradu, da kradu mnogo.
Prvo nas je potresao skandal Dulićevog sajta od 25 hiljada evra. Kao što znate, ja sam slab kad neko troši velike pare na štampani materijal i web sajtove. Bili smo ljuti dva dana, lajkovali komentare, šerovali vesti, zajebavali se na FB statusima na Dulićev račun i nastavili dalje.