Piše: Boban Stojanović
Znači...no comment!
Ono malo civilnog društva u Srbiji koja se uporno suprotstavlja civilizaciji, pokušava da izgradi neki novi, vrli svet, za koji se pitam – kome?
Sve se ustežemo da ne budemo nasilni, agresivni, da na drugačiji način komuniciramo sa ostalim svetom, sa napaćenim i izmanipulisanim narodom, a onda ti taj narod pljesne takav šamar da tri dana nema oporavka.
Popovi idu i pokrštavaju sve nekršteno: čvarke, piksle, zidove, printere, majice, silikonske sise, pa i Internet stranice.
Zaustavimo Crkveno nasilje dok još možemo!!!
Obiliću, Obiliću, ko nam crkve pali,
Čij’ su to, čij’ su to ludi ideali,
Plači zemljo voljena, plakaćemo svi
Oj Kosovo, oj Lazare, šta dočeka ti.
Ovaj blog posvećujem svim srpskim krajišnicima u egzilu, koje je RTS dočekao pre skoro 11 godina s pitanjem kojim dobrom domaćine, koji su sa sobom doneli svoju kulturu i običaje, i koje tolerantna Vojvodina koristi kao izgovor za sve svoje radikalske nevolje. I dok se neki spremaju za Exit, drugi za Guču, a treći i za jedno i drugo, ja se spremam za još jedno Dugino poselo.