I opet mrak...
Shta simbolizuje mrak?Da li je to kraj dana,ili pochetak novog?Da li je to umiranje,ili radjanje?Shta se deshava,kada padne mrak?I gde odlazi dan,koji je proshao?Da li odlazi u zaborav,ili se i on negde upisuje?
Ne znam za vas,ali kad meni padne mrak,ja imam potrebu da neshto napishem.I uglavnom pishem.Mozhda sam i malo dosadan,ali to je jache od mene.Mozhda je bolje da odem da spavam.Ali,josh mi je rano.
Ionako,ne znam o chemu vishe da pishem.I od spavanja,nema neke vajde.Samo zatvorish ochi,i nadash se da cesh dochekati sledeci dan.A kad stigne taj dan,ne znash
Gde si,brate,shta ima?
"Evo mene,tebe nema.Chekam te vec petnaes` minuta.Shta ti tu meni,shta ima?"
*eb* ga,sreo sam Mareta,znash kakav je,jedva sam se otkachio,be,brate.
"Da,be,sve ti nekog sretnesh.Sedi.Shta ce pijesh?"
Ma sok neki.Biter.
"Uzmi,be,pivo!Shta kao ti si sad postao neshto fin,nece pijesh vishe?"
Necu pivo,z****i me.Dosadan si vishe.Rek`o sam ti ne pijem,ne pijem.
"Dobro.Donesi jedan Biter i jedan Tuborg."
Gde si ti,kako si,shta ima?
"Ma evo me,be,brate.Nema nishta,sve isto.Shta mozhe da ima kod mene.
Lele,brate,nisam ti prichao
Internet...Savremana tehnologija,donela nam je mnogo mogucnosti.Ali,ma shta ko prichao i mislio o netu,doneo nam je i tu mogucnost,da umremo dva puta.Sad mislite,da sam opet prs`o?Ako,uopshte,neko i chita ovo.Ali kao shto reche jedna dama u komentarima,pishemo za sebe,ne za druge.A druga dama reche meni,da sada zna da imam i srce.Hmmm...Oduvek sam imao,mnogo vece od mnogih koje poznaje.Ali,izgleda,da se to ovde teshko primecuje.PogotoWu po onome,shto napishete.
Zhivot je surov.Sagledajte realnost.Nije med i mleko,ma kolko imali para,ili privilegija.Najgore protraceni zhivot je,opterecivati
Neshto nikako ne mozhe da mi bude jasno.Shta je stanje uma?
Ponekad razmishljam,jesmo li mi svi poremeceni,ludi,ili sam to samo ja?Da li smo svi mi mentalni,ili je to,ustvari,normalno,na neki svoj nachin.Zashto svi razmishljamo razlichito i zashto ne razumemo jedni druge?Zashto ja ne razumem,nechije postupke?
Verovatno zato shto niko ne razume moje.
A da li to znachi,da smo svi mi normalni,samo razlichiti?I gde je granica,koju mozhesh da predjesh,a da ostanesh normalan?Ili lud.Nije ni bitno,jer ne znamo,da li smo jedno,ili drugo.
Uostalom,lud,ili normalan,to su samo dve razlichite
Znate...Ono...Zhivot je kao muzika.Ali ne obichna muzika,vec muzika koju sachinjava mnogo tonova,zvukova...
Puno je tu muzichara,koji se trude da krajnji produkt,ili melodija,ispadne kako treba.
Ukoliko ne bude kako treba,dzaba su svirali.
Ponekad se ukomponuju,tako da je ono shto oni svi zajedno sachinjavaju,prelepa melodija...
A ponekad,nikako da se ukomponuju...Svako vuche na svoju stranu,svako svira ono sto zeli,ili ne,a ne ono sto treba.
I tako,u tom orkestru zhivota,sedim ja u trecem redu i trudim se da sve ispadne kako treba...Sviram violonchelo i pazim,da mi