Juce je u Beogradu u Medija centru u Knez Mihajlovoj ulici odrzana je promocija knjige "Zenska strana rata" u izdanju Zena u crnom koju su priredile Lina Vuskovic i Zorica Trifunovic. Dah teatar je izveo performans pred nas pedesetak, umesto klasicne govorancije. Onda je nastao tajac. Trebalo je publika da govori ali nam nije bilo lako: price su jako bile potresne, ljudske zenske price, dokumentarne naracije...beyond literature...odavno sam zapazila da kad ljudi govore i pisu u emotivnom naboju bilo da je sreca ili strah da svi postaju pisci. Mejdutim te price mogu biti i katarzicne
Dve za jedno prepodne
Jos juče kad sam se povukla u ćošak u kafanu Kalenić ne bih li na miru ispisala šta sve treba da uradim, mimo placa misli o proslosti i zakletvi u buducnost vezano za smrt mog oca, počeo je nesporazum. Dakle, iako mi već bukvalno 26 godina priča u detalje o svojoj sahrani menjajući scenario u detalje, ja ga nikad nisam slušala jer me je to užasno nerviralo. I sad kad kucnu čas ja odjednom ničega ne mogu da se setim osim besmislenih detalja koji su me nervirali. U kućama haos od gostiju i rodbine. Svako priča o svojoj sahrani primećujem: pokojnik
ovo je pocetak knjige koju zavrsavam ovih dana...ja je zovem laznom autobiografijom...
Where was I when it all started?
In the hospital, some fifty years ago, but not in the delivery ward, where most children get their umbilical cords cut. No, I was in the cancer ward, where my mother worked. She was a cancer ward paediatrician, and that night, the 7th of March, after a long game of cards with her friends, she went to work on her night shift.
You must understand that my late Mom was a historical communist, one of those who risked her
Drage prijateljice i prijatelji,
U Sarajevu je 24.septembra bilo otvaranje prvog Queer Sarajevo Festivala.
Ortvoreno je velicanstvenom izlozbom na Akademiji Umetnosti. Doslo je jako mnogo ljudi, bilo je tako jedinstveno i ujedno i dirljivo.
Na otvaranju je bilo vise nego 300 ljudi, i nije bitno koje su sexualne orjentacije, i nije bitno koje su vere, i nije bitno kog su pola/roda.
BITNO je da su dosli da podrze jedan sjajan dogadjaj, velicanstven festival, sjajne ljude. Umetnost, radost, zivot, sloboda....
Ali realnost nije bila toliko svetla. Ispred Akademije
Ne znam da li ste gledali veceras Poligraf, ja jesam i videla sam zamenika javnog tuzioca Vitorovica koji je javni tuzilac i u slucaju za zlocin u Suvoj reci 1999 ( vidi prethodne moje blogove na tu temu, poslednji 15 juni).
Bio je javni tuzilac u slucaju otmice Miskovica
Znam da mu je vise puta preceno smrcu zbog postenog i hrabrog rada u speciajlnom sudu za organizovani kriminal i za ratne zlocine...znam da je njegovo ime iskrslo u planovima zemunskog klana kao osobu koju treba eliminisati onako usput...znam
Saopštenje za javnost
NEONACISTI MARŠIRAJU LEGALNO?
Najava neonacističkog marša i mitinga 7. oktobra 2007. u Novom Sadu propraćena je informacijom da su organizatori prijavili javni skup, kako bi se manifestacija Nacionalnog stroja (navodno ilegalne neonacističke organizacije) prekrila velom legaliteta. Uopšte ne želimo da pomislimo da nadležni organi neće zabraniti taj skup. Naime, verujemo da su oni svesni dalekosežnih negativnih posledica eventualne legalizacije nacističkog divljanja po ulicama Novog Sada, posebno ako se uzme u obzir da su organizatori
http://youtube.com/watch?v=gxziQAgWrmU&feature=user
ISCRPLJUJUĆI STOKILOMETARSKI MARŠ PUTEM SREBRENIČKIH IZBJEGLICA 1995. PRERASTA U MEĐUNARODNI SUSRET POKAJANJA I SOLIDARNOSTI
Srebrenički marš sućuti putem masovnih grobnica
Na putu dugom 101 kilometar koji su prevalili od protekloga utorka ujutro do četvrtka navečer, sudionici marša vidjeli su 41 novootkrivenu masovnu grobnicu. Pronađena je tek polovina nestalih, oko četiri tisuće tijela. Još toliko ih nema. Tu su negdje, pod nogama hodača
A Minute to Twelve from Jasmina Tesanovic on Vimeo.