Kada sam ga poslednji put videla, 15. okotobra, kod njega u stanu u Zemunu posle privatnih dogovora i planova, pitao me je dok smo se oprastali onako mangupski veselo, kao nekad, kao da je zdrav:
Kako je bilo u Koreji?
Bolje nego u Srbiji!
Pa zar Srbija postoji?
Pa zar Zemun postoji?
Nasmejao se i omdhanuo mi je umorno rukom, okrenuo se na drugu stranu u krevetu, da se ne bi zagrcnuo...
Prisla sam mu i pomilovala ga po kosi a on mi je stegao ruku. Razumeli smo se.
Rasa je bio apokaliptican pesnik i mislilac, pretpostavljam da shodno tome ovaj silazak
otac moje cerke i citalac ovog bloga
na drugoj sam strani sveta, nemam nijednu njegovu fotografiju niti pesmu
neka ovaj blog bude mesto gde ce se naci njegovi prijatelji
hvala Vam
PS Molim Vas citajte komentare, tu su sada pesme a evo i fotografije sa poslednje knjige
prenosim tekst Dejana Anastasijevica napisan za Vreme
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=516448
Ove nedelje se navršilo šest meseci otkad je pod prozorom mog stana eksplodirala bomba. Eksplozija je prouzrokovala manju materijalnu štetu u vidu rasturenog prozora i sobe izrešetane šrapnelima, ali je ostavila trajnije posledice na moj život i rad. Uprkos uveravanjima najviših državnih i policijskih funkcionera da rešavanje ovog slučaja ima najviši prioritet, krivac (ili krivci) još nije otkriven.
„I mi danas ne samo pamtimo nego i tražimo odgovornost za zločine počinjene u Sandžaku – počinjene nad ljudima samo zato što su bili drugačijeg imena, drugačije etničke i verske pripadnosti: Sjeverin, Štrpce, Priboj, Pljevlja, Bukovica, Kukurovići, Milanovići, Voskovina, Rajičevići, Zabrđe, Živinice, Rančići, Prelac, Sastavci, Slavotići, Sočice, Strmac, Valovlje, Zaostro.“
(Staša Zajović)
Na današnji dan, dana 22. oktobra 1992. pre petnaest godina, dogodio
Sappiano le mie parole di sangue, Rizzoli romanzo di babsi jones , settembre 2007
http://www.ecopolis.org/la-serbia-non-e-la-tua-annegata-ofelia/
Neka moje reči mirišu na krv, roman babsi dzons, septembar 2007
Ko je Babsi Dzons. Baš me briga. Piše kao Lotreamon, čita moje prijatelje Nikol Janogro i Davida Alabaharija, koristi fragmentarni, transnacionalni, postknjiževni, hip blogerski seks droga i ratovi globalista jezik. I glumi Hamleta. Kao da je Šekspir lično.
Ko je
- saopštenje povodom građanske akcije -
Nedavna dešavanja u Sandžaku pokazala su da haos potiče iz istog centra - Vlade i bezbednosnih službi države Srbije, po receptu režima Slobodana Miloševića. Nažalost, legalizam Vojislava Koštunice je nastavak te iste politike.
To je kontinuitet narušavanja mira, bilo putem među-etničkih sukoba, ili unutar iste etničke i verske zajednice. Rastućom zloupotrebom religije i verskih osećanja u političke svrhe narušava se ustavni princip sekularne države, odnosno odvojenost verskih zajednica i države.
Cilj