Vec sesti mesec kako sam na stakama. Za Prvi maj sam bio na #@!$^%&#(* pogresnom mestu u pogresno vreme. Pijani klinac bez dozvole je izgubio kontrolu nad svojom jos #@!$^%&#(* 128-com (zivela Zastava) I pokupio burazera I mene koji smo stajali kraj puta cekajuci ortaka na Fruskoj gori da dodje na klasican prijateljsko/porodicni BBQ iz Nemacke. Da ne duzim, rostilj nam je preseo!
Zavrsih u bolnici lezeci mesec dana sa tegom od 7 kg obesenim o nogu I sada mogu reci da sam “oplemenjen”
Nekako, taman po završetku studentskog protesta, te 1997. godine trčkarao sam sa svojim radovima po Beogradu. Bilo je proleće i kao svakog proleća bio sam pun optimizma. Sunce... (kakav opozit današnjem danu) i zakazan razgovor u jednoj izdavačkoj kući bili su dovoljni razlozi za dobro raspoloženje. Tog dana sam poranio u grad i pošto sam imao skoro sat vremena šetao sam centrom. Međutim, jedan događaj je bio toliko snažan da mi usere raspoloženje za dobar period.
Ovu poruku sam zatekao na Facebook-u pa pomislih da bi bilo dobro je podeliti sa drugima:
Imamo jedan mali zadatak za vas. Nije nista komplikovano i tesko, trazi samo malo Vaseg vremena. Naime, rec je da je u americkom Senatu pokrenut postupak za donosenje rezolucije o otcepljenju Kosova (sto je manje vise svima vec poznato). Onda je jedan od senatora pokrenuo na netu peticiju da bi prikupio dovoljno glasova i stavio na izglasavanje protivnu rezoluciju. Sve je zvanicne prirode i nije zezalica. Dajte da ne sedimo skrstenih ruku i pokusamo bar nesto da uradimo. Ne kazem da cemo nesto