Redak je slučaj da umre Čovek
Jer, najteže je naći Čoveka.
Šta da ti pričam brate?
Plata mi je oko 30 000 ovih bednih dinara.I to samo zato što ja kao majstor imam prekovremeno u firmi.Ovi tehničari u režiji imaju do 25 soma.
Ma da, uzimam nešto i privatno, ali to ti se svelo na oko 5-6 hiljada i da budem srećan ako mi uopšte plate... Znaš ono’’brate kriza je u celom svetu, dođem ti kad budem imao, ako budem imao’’. Jebiga, šta ću , to je bar možda nekad i možda neka kinta.A da je bilo bolje pre tri godine kada sam tebi popravljao ono svetlo u zgradi – bilo je. Moglo se živi.
Žena mi ne radi. Imamo tri sina, tri jabuke. Jebem ti državu koja mi za pišljivih 500 dindži, koji su mi letos ušli u prosek zbog nekog remonta, oduzela dečji dodatak.Ej bre, tih šezdeset hiljada za GODINU dana nama bi značilo da deca mogu ponekad da pojedu i nešto kvalitetno.
Kao što rekoh , odavno me muče dva pitanja:
Da li se istorija ponavlja i
da li ličnosti stvaraju slavnu istoriju ili određeno vreme pravi velike istorijske ličnosti?
Miloš Obrenović je rođen 1780.godine u selu Dobrnji u užičkoj nahiji , u seljačkoj porodici.
Posle očeve smrti dosta je teško živeo.Kao vrlo siromašan bio je prinuđen da stupi u službu kod imućnijih seljaka kao čobanin.Kada je kasnije njegov brat po majci Milan ( čije je prezime kasnije uzeo Miloš ), baveći se se trgovinom svinjama poboljšao svoj položaj,
Izvesno vreme me proganjaju dve stvari:
Da li je zaista tačno da se istori ponavlja i
da li ličnosti stvaraju slavnu istoriju ili određeno vreme pravi velike istorijske ličnosti?
Šta sve mogu da uradim sa ovih osam stotina evra koji su mi danas pali sa neba, razmišljao je zgranuto građanin S kada je izbrojao pare.Za najnužnije potrebe njegove male i tek formirane porodice je trebalo znatno više.Treba da kupim harmoniku sinu koji pokazuje izuzetan talenat . Drugom detetu je potrebna zimska garderoba, a o sebi i supruzi i da ne mislim. Računi Mogao bih i da otplatim kredit koji sam juče podigao , gle čuda baš u toj vrednosti.To mora da je neki znak.
Premišljao se jedan trenutak. Ipak, to mu je delovalo kao večnost.
Danas su svi nešto besni. Neko je besan na pedere, neko na nepušače, neko na taksiste...
stefan.hauzer je moj današnji gost. I on je besan.Pogledajte zašto
Šta li mi je uopšte trebalo da tog dana prolazim pored ''Zelengore''? Tek mi nije trebao taj tupi, slučajni pogled bačen tek onako, reda radi prema stolovima i gostima čuvene kafane.
-Gde si bre Milanče druže stari, nema te ko gume za bicikle?