
U drugoj dekadi proslog veka, svet je obisla jedna posve neobicna vest. U nepristupacnim predelima bengalske dzungle misionari su pronasli dve male devojcice. Deca su zivela u vucjem coporu. Starija devojcica je imala pet, a mladja manje od tri godine. Kamala i Amala (kako su ih misionari kasnije nazvali) su po svemu sudeci ubrzo nakon rodjenja ostavljene od strane bioloskih rodjaka i ‘usvojene’ od strane neke dobre mame vucice, koja ih je cuvala i hranila zajedno sa svojim mladuncima. Devojcice se, osim fizickog izgleda, nisu ni po cemu razlikovale od drugih clanova svoje divlje porodice; hodale su cetvoronoske, jele su sirovo meso, odlicno se snalazile u mraku i zavijale kao vucice.







