Ovaj text i fotografije su uklonjeni sa bloga, jer su zloupotrebljeni i nezakonito objavljeni u tabloidu Gazeta posredstvom Vesne Knežević Ćosić.
Gradjanin Djordje
Zahvaljujući jubaznosti i sestrisnkoj ljubavi, gostuje na Coco Rosie-nom blogu: građanin Djordje
Lunjevica kod Gornjeg Milanovca imala je neverovatnu čast da baš tu, od svih prijavljenih gradova-kandidata, prošlog vikenda bude održan četvrti, skromno nazvan, svetski šampionat u spremanju testisa; belih bubrega; muda...
Deca u Lunjevici su se rado
Volite da igrate karte? Sta najcesce igrate?
Po meni, preferans je najlepsa kartaska igra. Ako ne najlepsa, a ono
sigurno jedna od najzaraznijih.
Bas pre neki dan cujem da je kucni prijatelj, inace veliki kartaros,
opet u svojoj preferans fazi. Zatvorio se sa dva ortaka u sobu, tri dana
vec ne izlaze, smrsao par kilograma, ne jede, ne pije, zaboravio da
prica, zenu i decu u susednoj sobi ne vidja... (gde je tata? tata je na
sluzbenom putu). Taj isti prijatelj je svojevremeno, dok je bio
mladji, vozio i po 250km posle napornog radnog dana na zakazanu partiju.
Ako ste jedan od ljubitelja ove igre, svakako mozete da razumete ovo
stanje.
Da li ste se ikada zapitali zasto je jedna od prvih reci koju naucite ili vas nauce na nekom
stranom jeziku - upravo psovka? Pored osnovnih fraza: dobar dan, dovidjenja, hvala,
izvinite, nekako uvek se nadju i one druge , bezobrazne reci. Nesto kao prvi dodir sa folklorom
zemlje u kojoj se nalazite. Mi smo vrlo bogati po tom pitanju, rekla bih. Saroliki, koloritni, kicasti, za
svakoga po nesto... za one sa osetljivim i manje osetljivim stomakom.
Ne znam za vas, ali ja volim da psujem. i to radim svakodnevno. Kao da imam neku dnevnu dozu
koju moram da upotrebim, izbacim iz sebe. A najvise i najstrastvenije psujem dok vozim auto. I
mnogo se bolje osecam kada izgovorim lavinu pogrdnih reci isprovociranu necijom krivicom. Jer,
u mojoj voznji je uvek neko drugi kriv, nikada to nisam ja.. Dobro, ponekad i ja, priznajem...tada
psujem samu sebe.
Mnogi su ubedjeni da vulgarnost lose utice na osobe , pogotovu na mlade i decu. Niko nam nije
do sada objasnio kako obicno slusanje jedne reci moze da nas iskvari. Neobicna emocionalna moc koju imaju psovke i lingvisticki tabui u celom svetu i u svim kulturama, govori da ovakva vrsta reci deluje na najdublje sfere naseg mozga. Reci, osim bukvalnog znacenja imaju i konotaciju, jedan emocionalni kolorit potpuno razlicit od osnovnog znacenja termina.
Ekstremni primer tabu- reci i sinonima: sranje/govno i izmet, kurac i penis, picka i vagina...i da
ne nastavljam...(ispucala sam vec dnevnu dozu). Psovka izaziva u nama drugaciju reakciju od one koju bi izazvali njeni sinonimi upravo zbog toga sto se konotacija i denotacija iste reci kriju u razlicitim delovima naseg mozga. Uz pomoc amigdale , nase emocije i senzacije povezujemo sa secanjima i memorijom. Amigdala ce pokazati pojacanu metabolicku aktivnost bilo da je ono sto cujemo i vidimo
prijatno ili neprijatno i ruzno, kao sto je to psovka , na primer. Reakcija nije samo emotivna nego je i nevoljna, refleksna. Kada procitamo ili cujemo neku rec automatski preispitujemo nase pamcenje i reagujemo na njeno znacenje, ukljucujuci i konotacije ( stroop efekat).