Treblo je više dve nedelje da prođe od Božića pa da objavim ovaj tekst. Što zbog previše obaveza a što zbog previše uzburkanih strasti ovde na blogu oko tog najvećeg hrišćanskog praznika. Pošteno da kažem, nisam to očekivao. Mislio sam ipak da su neke vrednosti iznad svake kritike i diskusija i da nema potrebe da se razglaba oko toga. Pogrešio sam očigledno.
Čitam, volim da čitam. Ujutru kad krenem na posao izotvaram gomilu toga na laptopu. Uvek imam par knjiga u rancu. Radim u vozu ali dosta vremena provodim iz knjige. Ne znam iz kog razloga ali više volim da imam pravu knjigu nego samo elektronsku verziju iste. Za posao mi je bolje da imam knjige u elektronskom formatu zbog pretrage, mada imam ih dosta i uživo. Kada god mi zatreba više od par poglavlja iz iste, pazarim je.
U zadnje dve godine sam prošao nešto manje od dvesta hiljada kilometara. Srećom najveći deo tog puta sam proputovao u vozu. Desilo
Iako ne pripadam sportskoj redakciji bloga, evo, rešio sam da doprinesem fotografijama a komentatori će se već javiti. Igrom slučaja živim zadnjih meseci pored stadiona u Minhenu. Nisam neki ljubitelj fudbala, ne pratim ga i ne pijem pivo, što je jeres za ovu Bavarsku ali zato evo nešto slika uslikanih u zadnjih par dana ovde. Nadam se da će se svideti onima koji jedva čekaju 20:45 večeras. U zadnja tri dana se organizuju razni događaji pa sam neke uspeo i da ulovim.
Pošto sam se dobro pokazao na demoliranju plastenika i nadležni su rešili da me zadrže na tom mestu. Dobar posao, dobro radno mesto, pustiš mozak na ispašu, zapneš kao konj i vučeš napred. Nije ni čudo što neki nisu hteli da prihvate ovaj posao. Neki su zarađivali kao berači više pa im se nije isplatilo. Meni je ovo lakše palo nego branje jagoda. Ovde se jedan dan radi jedan posao ali posle par dana radiš nešto drugo. Ono branje jagoda posle mesec i po dana ubija u pojam. Osim toga meni sa metar i devedeset visine nije baš drago da se svakog dana vučem na dupetu po zemlji
Čovek se lako navikne na bolje. Poslovi koje sam ja radio, a od nedavno i Panta sa mnom su bili teži fizički nego branje jagoda, neki manje a neki više ali to olakšanje da svaki dan radiš nešto drugo je bilo neopisivo. Panta se isto brzo navikao na sve a posebno na platu od trista šezdeset "paunda" nedeljno. To je za polovinu više nego što smo zarađivali kao pickeri. Krema i Miki su ražalovani i vraćeni nazad na branje jagoda i nisu bili uopšte srećni zbog toga a i nama bi bilo bolje ako bi i oni došli kod nas. Bolje da radimo sa našim indijancima bar mogu lepo da opsujem i da znam da će da me razumeju, iako psujem vrlo tečno i na ruskom, ipak mi nije to to. Fali tu nešto što ima samo dobra srpska psovka.
Krčkalo se i prepisivalo, dorađivalo i menjalo, na kraju je ispalo nešto što će i dalje da se krčka prepisuje i menja kad se nađe vremena za takve rabote. Pred vama je poduže parče podužeg teksta ali bez politike, bez naših i njihovih, bez šta bi bilo kad bi bilo jer šta god da bude njima će da bude bolje a narodu...
Imamo u turšiji i mnogo težeg štiva ali pored svakodnevice kome je više do drama i crnih misli. Pošto mi slike beže ovde po tekstu ko đavo da ih juri, počinjemo sa retkim redovima i bez slika...
Koliko puta je neko od vas čuo ovu rečenicu? Možda i jeste ali i ako su je uopšte čuli verovatno su u velikoj većini muškarci. Ovo me je zamolila jedna kolegica na prethodnom blogu da napišem, a i imam materijala s obzirom da i moja devojka ima te probleme, tj. ne depiliram se redovno. Ovde mislim na bradu ostale delove ćemo da ostavimo po strani bar za sad.
Ima više potrebnih (opet ne i dovoljnih) razloga za siguran
″Da l' to grmi il' se zemlja trese,
il' udara more o bregove?
Niti grmi nit' se zemlja trese,
nit udara more o bregove.″
Već se to drma naš Bermudan. Jutro je rano, nema petlova da se deru i vrište u ranu zoru jer su Englezi to već odavno pobili, međutim imam osećaj da gubim tlo pod nogama. Bermudan se ljulja počinjem da se budim ali još uvek prilično bunovan, ne znam gde sam. Počinjem da razmišljam o zemljotresu ali Engleska nije trusno područje. Okrećem se na drugu stranu i onda vidim razlog našeg ″zemljotresa″. Miki peva po Bermudanu: ″She is a
Gost autor: fantomatsicna
Ovo je drugi deo vezan za moj prvi blog koji možete takodje ovde pronaći na listi blogova pod naslovom
Kako započeti proces iseljenja na Novi Zeland
Koja dokumenta su vam potrebna uz aplikaciju za useljenje na Novi Zeland?
...