Igrao sam se rata dok me nije stigla granata
politika me zanimala od malena
Onda sam skontao da najbolje prodje onaj koji pojma nema
Ali ono sto me uvek cudi
Da uvek oni koji kazu da se pametan pravim ustvari se prave ludi
Prvo ssam bio za vuka I monarhiju
Dok treci put nisam procit’o sokrata I zavolio filozofiju
Pa sam skrenuo prema centru desno
Za kostunicu glasao svesno
Tek kad su ubili zorana lako sam kod dss pronasao stotinu mana
I bilo je Kosovo bilo je sranje
Jos jedan rat u nizu
Večeras mi je pripalo zadovoljstvo da na svom blogu ugostim ines08. Vjerujem da ćete podjeliti isti osjećaj ukoliko se odlučite pročitati njenu priču.
Kao neko sto se bavi politikom i istorijom te kao osoba sa hendikepom svjestan sam da se put ka tolerantnijem društvu ne prelazi za jedan dan. Moje zadovoljstvo učestvovati u svakom koraku napred je tim veće jer znam da je na tom putu skupa sa mnom jedna Natasa koja je za sve nas napisala ovaj tekst.