Ako imate u zemlji tri zlocinca , a mogucnost da zaustavite samo jednog da li cete zbog principijelnosti moralne vam filozofije odustati od toga da zaustavite svu trojicu?Da li cete ipak iz pragmaticnih razloga kazniti samo jednog nadajuci se da ce ostala dvojica svhatiti poruku?
Gledam CNN. Zasto bas Libija? Zasto ne Jemen?Treci dictator ; gdje ono bijese? zaboravih, a vidim nisam jedini.
Novinar pita tipa u kravati ovo isto pitanje. Ne, on ipak ne koristi teoriju sa pocetka mog tekksta. Iskren neki covjek.
"Nije to isto, mislim nije isto
Kad smo bili mali ili bolje receno mlaji citali smo bajke gdje su se bundeve pretvarale u kocije, a misevi u konje. Posle smo malko odrasli pa smo opet gledali u sta bi se pretvorio mali Erik kad pojede jednu jedinu bananu.
Na srpskoj pozornici prosto je nevjerovatno kako nekim politicarima ide od ruke da se pretvore u sta god im se ucini korisnim u datom trenutku. Umjesto abracadabra samo kazu "Kosovo" ili umjesto hokus pokus preparandus samo kazu "status kandidata za clanstvo u EU.Kolubara je jedno vreme bila glavna afera kojoj preti sudbina svih dosadasnjih
Nedavno je jedan moj dobar prijatelj napisao kako su ga mucila sva ta pitanja sta nam se to i kako desilo tih nesretnih devedesetih. Kaze , pitao sam ljude oko sebe, ljude koji su tad bili stariji, stalozeniji. Pitao sam ih zasto su cutali. Zasto su jednostavno samo iskocili iz tog voza koji je jurio u provaliju i na tom svom putu ka provaliji pregazio mnoge.
Zar ih nije bilo briga ko je ostao u tom vozu, il' koliko c ljudi nastradati u samom vozu il onih koji su se pred tim istim vozom nasli na njegovom putu do provalije.
Iako je tema nase prepiske
Necu mnogo da duzim vec pero prepustam Wukadinu , a vidimo se u komentarima.
NA sajtu Peščanika je poznati naučni i društveni radnik, i nama poznati bloger Milan M. Ćirković napisao edukativan i nadasve interesantan tekstić u obliku duhovitog testa - Koliko ste zaglupljeni
http://www.pescanik.net/content/view/6334/1083/
Kriterijumi su veoma strogi. Dolazim u iskušenje da s njegovim kriterijumom debatujem odmah, ali neću kvariti zadovoljstvo rešavanja testa. Pa izvolite, rešite prvo njegov
" Slobo Sadame"- bila je jedna od krilatica demonstracija opozicije protiv tadasnjeg srpskog / jugoslovenskog predsednika. Danas vise nema ni Sadama ni Slobodana.
Demonstracije opozicije koja trazi smjenu nesposobne vlasti koja je negdje usput tokom vladavine izgubila kompas sastavni je dio demokratije, pogotovo ove tranzicijske.
Ako bi covjek smisljao najgoru kletvu demokratiji zasigurno bi glasila :da bog da nikad ne izasli iz tranzicije. Druga koja mi pada na pamet je- da bog da ti Velimir Ilic bio alternativa i to po drugi put.
Na
"Demokratija jeste najgori oblik vladavine ako izuzmemo sve ostale..."
Ova poznata recenica ciji je autor britanski premijer Winston Churchill, otkriva svu nasu nesavrsenost ali i nasu spoznaju o istoj. Da su ljudi andjeli ne bi nam vlada ni trebala- rekao je James Madison, pripadnik politicke elite koja je sa kraja 18. stoljeca stvarala americku republiku.
Amerika je mnogima bila religiozna inspiracija, drugima je bila simbol slobode i nade ali isto tako mnogima postala objekt mrznje ili razocarenja.
Gdje je danas Amerika, odakle je krenula, kako je stigla i dokle je stigla,
Ideja mi je bila da na mom blogu ugostim i one ljude i njihove tekstove sa kojima sse mozda i ne slazem uvijek. Zato sam ponudio Wukadinu da bude moj gost. Drago mi je sto je gostovanje prihvatio iako sam ostao uskracen za tekst sa kojim se necu sloziti.
O tome da li je pitanje kalendara tehnicko pitanje ili da li bi ga kao takvog trebali posmatrati za vas pise moj gost:
Wukadin
Evo jedne prigodne teme, a to je kalendar. U ovo doba godine se poneko u „javnosti" (čitaj medijima, jer oni su na sebe prisvojili da su javnost) još pojavi dilema
Pred svoj kraj, tromim koracima kroz hladni decembar, odlazi i ova godina.
Dok jedni jedva cekaju da ringispil vremena oznaci pocetak nove godine, drugima ce ova stara ostati u lijepim sjecanjima.Vreme za koje preostala zrnca sitnog pijeska cure iz pjescanog sata sa etiketom "2010" mnogi od nas ce iskoristiti da svako u svojoj glavi premota svoj film- "Utisak godine". Masha i ja nemamo mnogo nedoumica oko utiska godine koja je na isteku. Bar zasad i koliko ja znam, nas dvoje ostajemo jedini blogeri koji su presli put od bloga do maticara.
Blog sa kumovskom ulogom glavnog krivca nasem
Poslije smrti pokojnog Dr Jovana Raskovica sam krem srpske politicke elite, danas isto tako pokojne krajine, cinila je druzina sastavljena od bivsih sofera, skladistara, kriminalaca, jednog seoskog lokalnog milicijskog inspektora i da ne bude sve tako crno, ipak jednog zubara.
Kad se gleda iz danasnje perspektive sa ovakvom politickom elitom Krajina bolje proci nije ni mogla. Na kraju krajeva , Milosevicu su trebali poslusnici, a ne ljudi koji su bili u stanju makar malcice trezveno razmisljati. Oni rijetki koji jesu pokazivali znakove razmisljanja su pobjegli
Prolazeci ulicama Beograda ovog ljeta cesto sam imao prilike sretati ljude koji prodaju razglednice . Prihod od ovih prodaje kako su cesto naglasavali ljudi koji su iste prodavali uvijek ide za humanitarne svrhe. Jednostavno je nemoguce kupiti svaku razglednicu koliko god se ovakva kupovina, cesto simbolicna, cinila humanim gestom.
Ta cinjenica da nismo u stanju da pomognemo bas svakoj osobi nacini covjeka prilicno bespomocnim.
Kod mene se ova bespomocnost preseli u stanje ogorcenosti kad procitam da srpski narodni poslanici ,