Sati zivota za Petera Kanta (Peter Cantu)mogu se vec odbrojavati na prste samo jedne ruke. Ovaj 35 godisnji mladic proveo je gotovo pola svog zivota iza resetaka teksaskog zatvora. Prije nekoliko dana Teksas je odbio njegovu posljednju molbu za preinacenje smrtne kazne u dozivotnu robiju tako da je sad gotovo sigurno da ce veceras umreti Peter Enthony Cantu vodja lokalnog ganga ciji je zlocin uzdrmao Houston tog juna sad vec davne 1993. 14godisnja Jenifer i jena samo dvije godine starija drugarica Elizabeth vracale su se tog kobnog junskog predvecerja kuci. Kako bi ranije stigle djevojcice su se odlucile za precicu kroz gradski park, precicu koja ce ih odvesti u smrt.
Gledao sam utisak nedelje gdje je gostovao Ivica Dacic prvi covjek srpskog MUP- ,podpredsednik vlade i naravno sef SPS. Imala je Olja podosta motiva da pozove srpskog ministra posebno ako se uzme u obzir Borski skandal u svezi sa laznim uplatnicama SNS-a. No ono sto je, bar po meni, ostavilo prilicno jak utisak bila su pitanja u vezi intervjua sa Ivicom Dacicem gdje je doticni izjavio kako mu je nekad vise svega preko glave. Osjecam se, rekao je Dacic, kao da sam predsednik nekog kadrovskog odbora ,opisujuci sastanke vlastite partije. Uporno je Olja pokusala izvuci
Na srpskoj politickoj sceni, uzviknuli bi neki pobjedonosno, vise nema relevantne politicke opcije koja u svom rijecniku nema rijeci kao sto su euro integracije, il' recimo evropski standardi. Skeptici, kojih najvise ima medju onim sto se politikom bave kao naukom, bi na ovo odgovorili da su rijeci na politickoj trznici prilicno jeftina roba, te tako biti deklerativno za evropske standarde, moze da znaci mnogo, ali ne mora znaciti nista.
Da li je ovaj proces deklerativne evropeizacije srpske politicke scene ustvari pokazatelj da je novostvorena, kako je predsednik Tadic
Odnosi izmedju Srbije i Hrvatske, unatoc nesuglasicama prije svega oko Kosova, idu uzlaznom putanjom. Slikom i rijecima susreti dvojice predsednika ukazuju da srpsko hrvatski odnosi obecavaju bolju buducnost ostavljajuci proslost iza sebe. Nije li bas ovo svojevrsno guranje proslosti pod tepih, pokazatelj da su za danasnje, gotovo prijateljske odnose dviju drzava, upravo zasluzni njihovi ratni poglavari Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic?
Nedavno pronadjeni dnevnicki zapisi haskog bjegunca generala Ratka Mladica govore nam o i te kako prisnim odnosima izmedju hrvatske i
Ako je vjerovati onoj “koliko jezika znas toliko vredis” poslje politicki korektne balkanizacije jednog jezika, mi iz bivse Jugoslavije danas zaista vredimo mnogo. Ipak ovo nije politicka prica o jeziku, stoga ne mjenjajte kanal, tj. blog. Ovo je prica o recima koje nas spajaju sa kojeg god da smo kontinenta i koji god jezik da koristimo. Ovo je prica o putovanju reci kroz vreme, kroz razlicite narode, i njihove obicaje. Ovo je prica o recima koje spajaju razlicite jezike.
Dame i gospodo, moj gost i nas blogokolega
“Kupujte kod nas da bi ste zaradili!”
Zarada u ovoj reklamnoj poruci ima smisla samo ukoliko je kupovina obavezna stvar. Naravno, logicnije bi mozda bilo reci: kupujte kod nas da bi ste ustedeli, ali glagol stediti je za potrosacko drustvo prava anatema.
Nema goreg kad covjek nema od cega ustediti, ili nema od cega da kupi osnovne namirnice, ali da li je sva sreca danasnjice stala u rijec “shopping”. Za ekonomiste dvojbe nema. Potrosacko drustvo je produkt, ali i neophodnost globalne ekonomije.
O tome kako je sve pocelo tj. odakle je krenulo, postoji li ozbiljna alternativa potrosackom drustvu, iz svog ugla, pise
Drug Clan
Sjedinjene Americke Drzave su jedna od retkih zemalja koje ne slave 1 maj kao medjunarodni praznik rada iako se isti proslavlja kao sjecanje na radnicke demonstracije u Cikagu u suton 19vijeka. Demonstracije su se zavrsile prilicno krvavo . Amerika se isto tako ne zeli mnogo sjecati neslavnog sudjenja sindikalistima koji, iako bez jasnih dokaza, su osudjeni na smrt javnim vjesanjem.
Prvi maj ne slavim ni ja. Ne zato sto sam poslije deset godina u Americi postao antikomunista il nesto slicno, vec zato sto je jedan prvi maj u mom zivotu zauvijek ostavio trag dovoljan
Avalski toranj je najvisa gradjevina na Balkanu. Ovo se, izmedju ostalog, moglo cuti na jucerasnjem svecanom skupu povodom zavrsetka obnove i otvaranja novoizgradjenog avalskog tornja. Predsedniku Tadicu pripala je cast,uz beogradskog gradonacelnika, te premijera sa ministrima, da prisustvuje ovoj ceremoniji. "Steta sto ovdje nije prisutan bivsi premijer Kostunica cija je vlada zapocela ovu izgradnju", rekao je predsednik.
Da je toranj izgradjen prije roka, te da je isti otvorio sadasnji minister Milutin Mrkonjic, ova bi me ceremonija bas posjetila na neka vremena.
U jednoj grupi je primjerak od 200 ljudi. Svi su zavrsili srednju skolu i rade kao auto- mehanicari. Sad neki su bolji neki gori, nebitno.
Druga grupa ima isti broj ljudi; zavrsili su visu ekonomsku. Rade u administraciji. Privatnih firmi, il' drzavnih, opet nebitno.
Treca grupa su fakultetski obrazovani ljudi. Fakultet filozofije; Vecina ih radi u prosvjeti. Kao ucitelji srednje, il' osnovne skole.
Cetvrta grupa, brojcano ista kao predhodne tri, sastoji se od ljudi sa titulama doktora. Rade vecinom kao profesori, neki se bave istrazivackim radom. Doktorat moze biti iz oblasti
" Vox populi, vox dei". Glas naroda je glas boga. Ova prilicno populisticka krilatica za neke jeste lakmus papir demokratskog drustva. Politicari bi se trebali baviti citanjem javnog menja te svoje odluke donositi u skladu sa "glasom naroda". Neki politicki naucnici tvrde da je to upravo ono sto se desava na americkoj politickoj sceni. Doduse postoje i oni sto gledaju odnos javnog mjenja I politickih odluka kao prilicno dinamicniji od odnosa da politicari samo prate glas naroda. Nema sumnje da je politicarima i te kako bitno javno mjenje , ali ne da bi ga